PROLAZ KROZ UČKU
Piše: Andrea Latinović
Dobro sam prošla; nakon prvog teksta na Rexu, čitatelji me nisu izrešetali, a nekolicina pristojnih čak mi je poželjela i dobrodošlicu na ovaj zanimljiv portal. Komentare sam pažljivo iščitala, uzela na znanje i idemo dalje. Ljudi su snaga, rekao bi Zoki Milanović.
U međuvremenu sam bila kod moje drage prijateljice Vesne, šefice istarskog Večernjaka, koja mi je priredila božanstveni lagani ručak, nakon kojega je uslijedilo višesatno skeniranje politike, novinarstva, biznisa i privatnih stvari pa se na kraju sve to proteglo do duboko u noć. Red smijeha, red nostalgije, bijesa, zgražanja i mirenja sa svakodnevnicom. Budući sam malo pogubila konce u istarskim događanjima, Vesna me strpljivo i ljubazno uputila u pravo stanje stvari. Podsjetilo me to na onaj stari vic u kojem dvije žene izlaze iz zatvora nakon 20 godina, pozdrave se i svaka na svoju stranu, ali se okrenu i jedna drugoj uglas “čekaj, još samo da ti ovo ispričam, nisam stigla…”. Ženska posla- u svakom slučaju, češće konstruktivnija negoli muška, tvrdim odgovorno, mada nisam feministkinja.
Iako mi se u ovim sporim prevrućim danima ništa ne da, ne izlazi mi se, ne tulumari, a najmanje radi, ipak sam se odvukla na koncert Gregoriana u Arenu. Nisam požalila- bio je to jedan od najljepših događaja posljednjih mjeseci, u ovoj jezivoj recesijskoj svakodnevnici. Spoj drevnih zidina, svježeg mirisa cjelodnevne kiše, srednjovjekovne baršunaste kukuljice i mistični glasovi osmorice vrhunskih pjevača, samo su pojačali veličanstvenost trenutka. Divno, savršeno, tako rijetko i tako upečatljivo.
Čula sam se i sa svojim starim (ne po godinama, da ne bi bilo uvrede) poznanikom Ivanom Herakom, za kojega se ovih dana raspisaše da zajedno sa ex-predsjednikom Mesićem osniva neki treći put ili treći blok, kako već glasi radni naziv tog projekta. Malo se uzjogunila politička javnost na najavu da bi stari iskusni lisac Mesić, kojega najviše vole u Istri, mogao opet u političke vode. Nije to baš drago lijevoj koaliciji, jer, iako takva opcija sasvim sigurno ne bi dobila samostalan prolaz na izborima, ipak bi mogla odnijeti par postotaka. No, Herak se kune da je čitava ta priča totalno pogrešna i da nema nikakvog trećeg bloka, već da je sve krivo iščitano iz jedne njegove bezazlene izjave. Herak bi, naime, uskoro trebao postati savjetnik u Mesićevom uredu pa se navodno sve to pomiješalo u jednu napuhanu miks-priču. Mudar narod kaže- gdje ima dima, ima i vatre i sigurno se nešto kuha u predsjedničkom loncu, ali samo on zna koji su sastojci unutra. Ipak, svaka je reklama dobra, bila ona i promašena.
Za Dan grada Vodnjana odjezdila sam do tog mjestašca i tamo po najvećem zvizdanu gotovo cijeli dan bistrila politiku i svakodnevnicu sa svojim dragim prijateljem Liviom Morosinom. Malo o glazbi, pa o Istri, višejezičnosti, dnevnoj politici, vrijeme brzo prođe. Livio je sav u svom novom CD-u, koji izlazi na jesen, nada se da će biti prihvaćen, a ja sam sigurna da ono što izađe iz Liviove glazbene radionice ne može biti loše. Malo smo se i porječkali oko političkih pogleda, a na moja diskretna vrbovanja kako je liberalna opcija definitivno njegov izbor, Livio me lijepo “otpilio” uz uvjeravanja da ga aktivna politika ne zanima, ali se potom sjetio kako je prije deset godina svirao u predsjedničkoj kampanji Dražena Budiše. Nisu prošli ni jedan ni drugi, ali to je sad tempi passati. Liviu je liberalna ideja vrlo bliska pa možda slomim njegov otpor.
Drago mi je da se istarski župan okušao i kao umjetnik, izvodeći performance; vrlo je talentiran i originalan. Za razliku od političara koji glume da ne glume, Jakovčić je javno glumio bez pretvaranja. Nakon što se dokazao u politici, gdje mu 20 godina protivnici gledaju u leđa, u gastronomiji i enologiji, golfu i sjajnim kontaktima u Europi, došao je red i na umjetnost. Tko zna, možda bi iduću Zlatnu arenu za debitanta mogao dobiti upravo on. (REX)
