STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Gotovo svakodnevno možemo ?uti u razgovorima kako su djeca nekada bila bolja nego danas i kako se sve zaista promijenilo. Mnoge su analize u tom pogledu u?injene, pa evo možda tek mali podsjetnik na sve nas koji smo ro?eni i preživjeli 50-te, 60-te i 70-te godine prošlog stolje?a…Prvo, prežvjeli smo i ro?eni smo normalni, iako su naše majke pile aspirine kada ih je boljela glava, jele hranu iz konzervi, mnoge su i pušile, te radile do zadnjeg dana trudno?e i nikada nisu bile testirane na dijabetes. U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu “?uvati daleko od dohvata djece” na bo?icama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali devet-deset godina nismo nosili Pampersice i pišali u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zra?nih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kada se vozimo na biciklu, kari?u ili rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz bo?ica kupljenih u super-marketu. Dijelili smo bo?icu kokte, pašarete ili labinke sa našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga! Jeli smo mlije?ne sladolede, bijeli kruh, pravi putar (a netko i namazane masti s crvenom paprikom), ali nismo bili debeli i pretili, zato što smo se stalno igrali vani! Izlazili smo iz ku?e ujutro i igrali se vani cijeli dan sve dok ne padne mrak i dok se roditelji ne po?nu derati na nas da do?emo ku?i. A igrali smo se svašta: partizana i Nijemaca, kauboja i indijanaca, grani?ara, klikera, lastika, penjeva, “crvene kraljice”, žmurice, lovice i svega ostalog što je dje?ja mašta u stanju bila smisliti. Mnogo puta nitko nije mogao u obližnjim dvorištima i okolnim šumicama prona?i nas po cijeli dan, ali zbog toga nikada nije bilo problema. Provodili smo sate i sate izra?uju?i pra?ke, puškalice, a i kari?e od otpada iz podruma, okolnih gradilišta… Spuštali smo se niz ulice zaboravljaju?i da nismo napravili ko?nice. Nakon par radova, slomljenih prstiju i modrica, nau?ili smo kako riješiti taj problem – ko?ili smo nogama! Mi nismo imali imaginarne ili virtualne prijatelje, niti problema s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjeriva?a, pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole, a nastavnike smo poštivali, mnogih se i bojali.Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-Box, video igrice, stotine kanala na televiziji (samo dva i to na crno-bijelom televizoru). Neki su na te televizore lijepili folije u boji, pa su imali “TV” u koloru. Tih godina nismo imali ni video rekordere, CD playere, mobitele, kompjutore, surround sound, internet, chat rooms… Mi smo imali brojne prave prijatelje i mi smo se stalno išli vani družiti s njima!! Padali smo s drve?a, znali se posje?i na staklo, slomiti nos, zub, ruku ili nogu, ali naši roditelji nisu išli na Sud zbog toga. Igrali smo se lukovima i strijelama, kopljima i ma?evima, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu, i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješice do prijateljeve ku?e, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu ku?u da se družimo i budemo zajedno! Ako bi nas milicajac nave?er povukao za uho što radimo tako kasno vani, naši roditelji nisu pla?ali kauciju da nas izvuku, nego bi nas još i pošteno istukli. Oni su, ustvari, bili ?esto strožiji nego sam Zakon!Posljednjih 50 godina bile su najplodonosnije u povijesti ?ovje?anstva. Naše generacije proizvele su najbolje izumitelje i nau?nike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I nau?ili smo živjeti s tim. A onda je došlo novo vrijeme i te je dane odnijela rijeka bez povratka… Me?utim, mi smo ipak imali sre?e da odrastamo kao prava djeca, prije nego su advokati, vlade i države po?eli odre?ivati kako treba živjeti!