GRAD SVETOG MAURA BISKUPA, OČARAVA U SVAKO DOBA GODINE
Ovih smo dana, zbog svečanosti proslave Dana Grada Poreča i njegove 72.godišnjice oslobođenja ( 30.travanj ), boravili u ovom drugom po veličini istarskom gradu, koji očarava u svako doba godine, pa i po "teškoj" južini.

Poreč, koji je u bivšoj državi bio sinonim za turizam, što je i ostao do dana današnjeg, brend je koji ne blijedi.

Na Wikipediji možete iščitati kako se Poreč se nalazi na 45.2258 stupnjeva sjeverne širine i 13.593 stupnjeva istočne dužine, te da leži na nadmorskoj visini od 29 metara. Grad je star gotovo dvije tisuće godina, i nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Od oko 10.500 stanovnika grada, većina živi u predgrađima, u divnim kućama sa još ljepšim održavanim okućnicama. Nije zaludu godinama proglašavam Naj turističkijim mjestom na Jadranu i državi, osvojivši sve moguće i nemoguće nagrade na temu uređenja okoliša.

Porečka općina ima ukupno oko 20.000 stanovnika. Gradu Poreču pripada tri otoka i/li otočića koji su svrstani u kategoriju MPNNo (mali, povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići): Altijež, Regata, Sveti Nikola te još šest manjih nadmorskih tvorba (hridi različitog oblika i veličine): Barbaran, Butaceja, Karbula, Safarel, Žontuja i Žontujić. Porečka regija ili Poreština pokriva 142 km², s obalom dugom 37 km, od rijeke Mirne kod Novigrada na sjeveru do Funtane i Vrsara na jugu. U Poreštinu osim samog grada Poreča spadaju općine Funtana, Kaštelir-Labinci, Sveti Lovreč, Tar-Vabriga, Višnjan, Vrsar i Vižinada.

Nakon Pule, dakle, Poreč je najveći istarski grad prema broju stanovnika. Većina stanovnika su Hrvati, ali postoje značajne manjine Talijana, Slovenaca, Albanaca i Srba. Klima je vrlo blaga, bez ljetnih sparina. Kolovoz je najtopliji mjesec s prosječno 30°C i niskom vlagom, a siječanj najhladiji, s prosječno 5°C. Grad ima više od 3850 sunčanih sati u godini, što je u prosjeku više od 10 sati sunca na ljetni dan. Temperatura mora može se podići do 28°C, što je više od temperatura u južnoj Hrvatskoj. Prosječne godišnje padaline od 920 mm ravnomjerno su raspoređene tijekom godine. U Poreču puše bura sa sjevera i zimi donosi hladno i sunčano vrijeme, jugo, topli vjetar koji s juga donosi kišu, te maestral, ljetni povjetarac koji puše s mora na kopno.

Pri posjeti Poreču, nezaobilazan je izlet u obližnju špilju Baredine, jedini otvoreni geološki spomenik u Istri. Limski kanal je nadohvat ruke, morski zaljev poput fjorda koji ulazi u unutrašnjost 12 km, a nastao je zbog djelovanja rijeke Pazinčice. U njemu se ponekad nalaze gromade kvarca koje izloži djelovanje mora. Krajolik ima bogato sredozemno raslinje, sa šumama borova i zelenom makijom. Tlo čini plodna crvena zemlja, crljenica, zajedno s kamenjem. Crljenica je dobra za poljoprivredu (žitarice, voćnjaci, maslinici, povrtnjaci). Danas proizvodnja organske hrane, maslina, grožđa, kvalitetnih sorta vina kao što su Malvazija, Borgonja, Merlot, Pinot i Teran, čini važan dio porečkog gospodarstva.

Poreč je meka turista iz svih krajeva svijeta. U svako doba godine, a od Uskrsa poglavito, ulice su zakrčene ljudima iz svih zemalja svijeta. Ugostitelji i stanovnici silno su marljivi, i svojom ljubaznošću, kvalitetom usluge i predanim radom grad svake godine uzdišu na nove razine. Investicije i ponuda rastu, a turizam je motor zamašnjak putem kojeg se plasira čitav niz novih usluga i ponude, od kojih se živi sve bolje i kvalitetnije.

"Putovanja vas prvo ostave bez reči, a onda vas pretvore u pripovedača", veli Ibn Batuta, 1304-1369, najveći putnik islamskog svijeta.

Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866., kad je austrijska nadvojvotkinja Stephanie predstavila grad široj javnosti time što je uplovila u porečku luku na svojoj jahti Phantasy. Nadvojvoda Karlo Stjepan i nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska proveli su ovdje odmor 1867., dok je Karlo Ludvig došao 1868. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. Poslije su podignuti Parentino i drugi hoteli.

Iako je nepoznat izvan granica Europe, Poreč je još od 1970-ih jedan od glavnih centara hrvatskog turizma. Porečkih tridesetak hotela ima više od 95.000 kreveta, a tu je i 13 autokampova, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće. To je nevjerojatan broj s obzirom na veličinu samoga grada. Turistička je infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara obale između Mirne i Limskog kanala. Na jugu su veliki samostalni centri kao Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala i Brulo. Na sjeveru su Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna. Ovdje odsjedne više od 30% turista na zapadnoj obali Istre turistički najintenzivnijem području Hrvatske. Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje hotele, plaže, kampove, marine, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane. U ljetnoj sezoni u Poreštini se privremeno nađe i po 120.000 ljudi. S obzirom da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun gomila šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude dućani, restorani, disko klubovi i barovi, kao i brojne galerije.

U razdoblju izvan ljetne sezone, Poreč je destinacija vikend-turista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, i pogotovo Italije. Sportska infrastruktura je razvijena i koristi se cijele godine. Za vrijeme Domovinskog rata (1991-1994.), turistička je infrastruktura udomila izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu, širok je 30 m, a dug 11 m. Sačuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću.

Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.

Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.

Produljeni je vikend upravo krenuo, provedite ga i u Poreču!

O ovogodišnjim turističkim manifestacijama, na vrijeme ćemo pisati, no ono što nam nakon prvomajskih slavlja slijedi, svakako je jedinstvena Vinistra; stoga - see you at Poreč!

Alla prossima!

(J. Vitasović / Wikipedia/ Manuel Angelini)