NAPOLEON PREDAJE REPUBLIKU VENECIJU CAREVINI AUSTRIJI
Piše: Branko Perović
Prije pulskog K. u. K. Pomorskog arsenala, kao središnjeg infrastrukturnog objekta glavne ratne luke, Carevina Austrija je, propašću Republike Venecije 1797. naslijedila u “gradu na lagunama” njen poznati pomorski arsenal poznat kao “Arsenale di Venezia”.
SEDAM STOLJEĆA SINONIM POMORSKE MOĆI REPUBLIKE VENECIJE
Ova značajna mornarička infrastrukturna ustanova, osnovana 1104. godine, čitavih je sedam stoljeća bila sinonim sjajne venecijanske pomorske i trgovačke moći na Jadranu i dijelu Sredozemnog mora. U Pomorskom arsenalu “Republike sv. Marka” gradile su se sve vrste grčkih, rimskih i bizantinskih tipova brodova na vesla i jedra, od vitkih galera i galija, brigantina i karavela do fregata i linijskih brodova i drugih tipova ratnih i trgovačkih brodova. Brodovi pod venecijanskom ratnom i trgovačkom zastavom plovili su iz matične luke uz istočnu obalu Jadrana sve do Levanta i natrag do Venecije iskazujući svoju pomorsku moć. Venecija je eklatantan primjer kako je jedan grad na lagunama postao značajna pomorska velesila, zahvaljujući umješnom korištenju mora za stjecanje velikog bogatstva. Koliko je Arsenal značio Mletačkoj Republici može se vidjeti iz knjige “Brodske konstrukcije u venecijanskom arsenalu”, čiji je autor cijenjeni Franco Gay: “I život Venecije u dugim stoljećima njenog sretnog postojanja, brodovi i trgovci, brodovi i ratnici, ljudi i brodovi, zato što je i sam grad kao veliki brod izgrađen na vodi nema drugih izvora za život nego svoje brodovlje i trgovinu.”
NAPOLEON PREDAJE REPUBLIKU VENECIJU CAREVINI AUSTRIJI
Kada je Napoleonova Francuska 1797. zauzela Veneciju zatekla je Pomorski arsenal u ispravnom stanju i u njemu 2 linijska broda, 1 fregatu, 9 galera i 113 manjih brodova na jedra, a u gradnji se nalazilo još 13 linijskih brodova na jedra, 8 fregata na jedra, 3 galere i 11 manjih brodova. Pošto nisu stigli razoriti čitav Arsenal Francuzi su uništili sve brodove koje su zatekli, tako da je Austriji, koja ga je preuzela 1798., ostalo malo toga u ispravnom stanju. S obzirom da je Venecija postala njihova središnja ratna luka, Carevina Austrija započela je s obnovom brodova i devastiranog Arsenala. Sve do 1806., kada su je ponovo zauzeli Francuzi, Austrija je u Veneciji izgradila topovnjaču “Nimfa”, fregatu na jedra “Adria”, brigantine “Eolo” i “Principessa Augusta” te četrdesetak lagunskih topovnjača. Francuzi ovoga puta proširuju Arsenal i gradeći brodove zapošljavaju čak do 3.500 radnika, a na navozima se izgrađuju linijski brodovi s 80 topova, nekoliko fregata i korveta i veći broj manjih brodova na jedra. Kada je 1814. poražen Napoleon, a Venecija ponovo pripala Austriji, u njenom Arsenalu zatekla je na navozima i u opremi veći broj brodova na jedra namijenjenih dužobalnoj, obalnoj i lučkoj službi. Carevina Austrija u to vrijeme nije poklanjala dovoljno pažnje moru kojega je dobila pa je Arsenal u Veneciji sve do 1848. preživljavao, gradeći samo manje obalne brodove. Međuveće brodove u ovom periodu izgrađene su 3 fregate i 5 korveta na jedra, a tek je 1842. izgrađen i prvi parobrod s kotačima, koji je pokazao svoju tehničku zaostalost jer je prvi parobrod u Sredozemlju, s parnim strojem iz Engleske, pod imenom “Ferdinad I” sagrađen 1818. u Napulju.
VENECIJA NEPOGODNA ZA GLAVNU BAZU S ARSENALOM
I poslije ugušene protalijanske, odnosno protuaustrijske pobune u Veneciji 1848./49. nastavljena je gradnja manjih brodova u Arsenalu, među kojima je brod s parnim strojem i kotačima “Thurn und Taxis” (ime je donio po osobi iz poznate obitelji koja je uvela prvu poštansku službu koja se odvijala kočijama). Početkom 20. stoljeća upotrijebljen je kao vojarna za smještaj radnika za gradnju pulskog lukobrana, kojim je sužen ulaz u pulsku luku. Međutim, već tada je Austriji bilo politički i vojno-pomorski jasno da Venecija neće još dugo opstati kao njena središnja ratna luka s Pomorskim arsenalom u njoj. Na to je upućivala i potreba prijelaza s drvenih brodova na brodove s metalnim trupom, s jedrenjaka na parobrode, koji će biti veći, teži i s dubljim gazom, zahtijevajući veći Arsenal, dublju luku i mogućnost razvoja grada koji će sve to pratiti.
POZORNOST CAREVINE OKREĆE SE PREMA PULI
Tada je između brojnih mjesta istočno i južno od rijeke Soče, na Jadranskoj obali i otocima, izbor za novu središnju ratnu luku pao na Pulu. Tada je Pula bila malo ribarsko naselje, bogata rimskim spomenicima, a luka je bila samo “mornarička postaja”, u koju su ratni brodovi rijetko svraćali. Simboličan datum za Pulu kao nove “Zentralkriegshafen” austrijske Carevine zbio se 1856., kada je osobno mladi “Kaiser und Koenig” Franjo Josip I. položio kamen temeljac za grandiozni “K. u. K. Pomorski arsenal”, čije su neke radionice već radile. Time je prestao s radom “Arsenale di Venezia” koji je od 1866., kada je došao pod Kraljevinu Italiju, počeo graditi brodove za njenu rastuću ratnu flotu modernih brodova.
Nastavit će se..
