KAMENI ZID POMORSKOG ARSENALA
Piše: Branko Perović
Pulski pomorski Arsenal odvojen je od ostatka grada velikim i dugačkim arsenalskim kamenim zidom, tj. "Arsenalische Wand", koji i danas, zbog položaja na kojem se nalazi, izaziva znatiželju prolaznika. Ovaj svojevrsni pulski "kineski zid" izgrađen je u vrijeme kada je Pula postala središnja ratna luka austrijske carevine.
PULSKI "KINESKI ZID" DUŽINE 1795 METARA
Arsenalski zid proteže se oko Arsenala, po Benussiju, u neprekidnoj dužini od 1795 metara i visine je oko 4 metra, sve do ulaza na most za brodogradilišni otok Uljanik, tj. "Olivien Insel". Ovaj zid, izgrađen od masivnih kamenih blokova, protezao se do otočića sv. Petra i nekadašnje vojne škole plivanja, a kasnije tramvajske remize. Zid je bio paralelan s "Arsenalringstrasse", Arsenalskom ulicom, odnosno "Via dell' Arsenale" južno do "Rotonde". Oko nje su svoje mjesto našle impozantne palače princa Karla Stephana, Marine Casina i upravne zgrade jahtaškog kluba "Yachtgeschwader", i sretali su se tramvaji, a onda se zid protezao prema zapadu sve do Mornaričke škole plivanja.
Izgrađen je od približno jednakih kamenih blokova, manje veličine, koji potječu iz istarskih kamenoloma iz okolice Pule. Na nekim dijelovima, kao od početka brodogradilišnog otoka do sredine zapovjedne zgrade "K.u.K. See Arsenala", zid je podignut u temeljnom dijelu do visine od 70 cm i na njega je postavljena željezna šiljasta ograda visine oko 2 metra. Radi mogućnosti komunikacije s vanjskim dijelom Pule zid je prekinut na nekoliko mjesta na kojima su postavljena vrata, a glavni ulaz, tzv. "Arsenalshaupt-Thor" bio je na Porti broj 8. Posebno su gušće bila postavljena vrata na dijelu ulice San Policarpo i Circonvalazione dell' Arsenale, na čijem su sjevernom dijelu brda Monte Zaro i Borgo San Policarpo izgrađeni potkopi kao podzemna skloništa za sklanjanje glavnog dijela zaposlenih u Arsenalu u slučaju bombardiranja s brodova i, kasnije, zračnih balona i zrakoplova.
Arsenalski zid je, po planu Inženjerijske direkcije iz Pule i pod vodstvom inženjerijskog kapetana fregate Domaszewskog bio ograda za pomorski Arsenal započet 1852., a posebno od 1856., kada je mladi car Franjo Josip I. položio kamen temeljac.
Tada je zapovjednik austrijske ratne mornarice bio admiral nadvojvoda Erzherzog Ferdinand Maximilian Habsburg, carev brat. On je odobrio 1856. da se za izgradnju arsenalskog zida može upotrijebiti kamen sa starih gradskih zidina, koji je ugrađen u njega, kao i u neke arsenalske građevine.
GRADNJI ZIDA PRETHODILI SU VELIKI ZAHVATI NA TERENU
Još 1840. godine Pula je bila okružena visokim, ali ruševnim zidinama, obraslim korovom i smećem, koji su simbolizirali opadanje nekadašnje sjajne moći Republike Venecije. To je bio nastavak onih radova na devastaciji starog gradskog zida, koje su poduzeli Francuzi početkom 19. stoljeća maknuvši stare zidine iz 15. stoljeća na sjeveru Pule, a koje su osiguravale grad s mora.
Prvi dio visokog zida i vrata sa željeznim šipkama već je 1856. bio gotov, ograđujući izgrađena skladišta za snabdijevanje brodova, prostore za topnički i sidarski park i radionice za popravak brodova. Arsenal je okružen zidom 1886. godine, čime je bio potpuno odvojen od ostatka grada. Drugi zid dužine 320 metara zatvarao je prilaz s kopna topničkim položajima.
Radi izgradnje zida i cijelog Arsenala prethodno je pripremljen teren, jer su se na ovom dijelu slijevale oborinske vode s okolnih brda. Na cijeloj dužini zida zemljište je sanirano, zasječeni su dijelovi brda, zasute uvale, izgrađena kanalizacija i ceste i stvoreni uvjeti za izgradnju. U podnožju Monte Zara nalazila se crkva S. Giovanni del Canneto, čiji su ostaci ugrađeni u zid. Uz arsenalski zid ostavljeno je mjesta za izgradnju glavnih cesta, za promet kočija s dovoljno širokim nogostupom i drvoredom, a ceste su bile dovoljno široke da prime nova prometna sredstva, poput električnih tramvaja i automobila koncem 19. i početkom 20. stoljeća.
S obzirom na ubrzanu transformaciju pomorskog Arsenala i kroničan nedostatak prostora za daljnji razvitak poneki od objekata s unutarnje strane koristio je zid kao dio svog objekta, a kasnije su mnogi izgrađeni izvan njega. Pored nekih radionica, značajan objekt na jugoistočnom dijelu zida bio je Torion, obrambena kula, sagrađena 1858. i srušena 1895. godine, pored koje su se od 1904. sretali tramvaji s obale i kroz grad.
Arsenalski zid je skrivao aktivnosti od nepoželjnih osoba, a posebno od onih s fotoaparatima koji su tada već bili u upotrebi. Zato su na vidnim mjestima oko njega bile postavljene table sa znacima o zabrani snimanja što je bilo tada u skladu sa shvaćanjem da se može snimati sve što nije zabranjeno.
Nastavit će se...
Fotografije redom prikazuju:
