Što ?ete biti kad odrastete?
Napravite jednostavan pokus. Pitajte neko dijete što ?e biti kad naraste. Onda pitajte stariju osobu što ?e raditi za deset godina. Poga?am li? Odgovor dijeteta bit ?e "traktorist" ili "prodava? u kiosku" ili "astronaut" ili "Jello Biafra". Odgovor starije osobe ?e biti mnogo manje spektakularan - "gledat ?u TV" ili "radit ?u isto što i sad radim" ili ?e jednostavno slegnuti ramenima.
No zašto je to tako pokušala je ustanoviti skupina psihologa s Harvarda, Donna Rose Addis, Alana Wong i Daniel Schacter.
Prema rezultatima njihovog istraživanja, epizodna memorija, koja je odgovorna za pam?enje iskustava iz prošlosti, omogu?uje da se "projiciramo" unazad i unaprijed u subjektivnom vremenu. Zbog toga, kako bismo kreirali imaginaciju budu?ih doga?aja, moramo biti u stanju pamtiti detalje doga?aja iz prošlosti. Skup tih pam?enjaomogu?uje nam da zamislimo doga?aj u budu?nosti.
Istraživa?i su utrdili, uspore?uju?i rezultate, da starije osobe pokazuju jako smanjenu upotrebu internih epizodnih detalja u odnosu na mal?e osobe, a još su ve?e razlike utvr?ene izme?u odraslih i djece. Ve?inom se djeca zamišljaju u budu?nosti kao astronauti, piloti, superjunaci. Za razliku od njih, odrasli uglavnom nisu u stanju zamisliti se kako su u budu?nosti protagonisti neke spektakularne misije.