POLA STOLJEĆA ZA KATEDROM I 35 GODINA  AUTOŠKOLE
Kad se u Puli spomene autoškola, jedno ime gotovo se podrazumijeva - Autoškola Pino. Njezin osnivač i dugogodišnji predavač Pino Šain ove godine obilježava dva velika jubileja, punih 50 godina otkako je prvi put stao pred kandidate kao predavač u autoškoli te 35 godina od osnutka Autoškole Pino, koja je danas smještena u samom srcu grada, na Giardinima.

Ljubav prema prometu i obrazovanju rodila se davne 1975. godine u Labinu, gdje je Šain započeo svoj profesionalni put u okviru tadašnjeg automoto društva. U vrijeme kada privatne autoškole nisu postojale, radio je kompletno osposobljavanje kandidata, od teorije do vožnje i već tada znao da je pronašao poziv kojem će ostati vjeran cijeli život. Put ga je kasnije vodio kroz učilišta i različite reorganizacije sustava, ali ideja o vlastitoj autoškoli nikada ga nije napustila.

Ta se ideja ostvarila početkom devedesetih, kada su zakonski uvjeti napokon omogućili otvaranje privatnih autoškola. Sjedište Autoškole Pino najprije je bilo u Marčani, gdje su, uz veliku pomoć lokalne zajednice i obrazovnih institucija, osigurani prvi prostori i poligon. „Bez te pomoći, bez ljudi koji su vjerovali u mene, teško bi sve krenulo“, prisjeća se Šain. Početci su bili skromni i puni izazova, nedostatak prostora, financijske muke i stalna prilagodba propisima ali upornost je prevladala.

Prvi automobil u autoškoli bio je legendarni Jugo 45, a nešto kasnije i Jugo 55, koji je u to vrijeme slovio gotovo kao luksuz. „To su bila auta bez snage, kandidati su morali ‘gaziti’ da bi uopće krenuli uzbrdo“, govori Šain uz smijeh, uspoređujući to s današnjim vozilima punim asistencija, kamera i tehnologije. Kad je pokrenuo Autoškolu Pino, bio je praktički „one man band“, jedini predavač, voditelj i instruktor, pa je sve odrađivao sam, od teorije do vožnje. Danas je škola narasla i ima osam instruktora, a svaki od njih ima svoje vozilo, dok je Šain i dalje glavni predavač te, kad zatreba i kad je gužva, uskače i kao instruktor kako kandidati ne bi predugo čekali.

Kroz desetljeća rada, Pino Šain bio je istodobno voditelj, predavač i instruktor, a i danas, unatoč godinama, svakodnevno drži nastavu. „Ja sam se oženio za autoškolu“, kaže bez zadrške, dodajući da od tog poziva nikada nije želio odustati. Iako je stekao i profesorsko zvanje, odlučivši se posvetiti onome što najbolje poznaje, radu s kandidatima.

Pino je autoškoli ostao vjeran bez zadrške, toliko da je, kako sam kaže, i dok je bio bolestan, ravno iz bolnice, još s kateterom, došao držati predavanja, jer mu je bilo važnije da kandidati ne čekaju nego da on miruje.

Autoškola Pino danas je i obiteljska priča. Sin Sandro već je tri desetljeća dio autoškole, instruktor je i predavač te prirodni nasljednik koji će jednog dana preuzeti posao. Drugi sin javnosti je poznat kao vlasnik Pizzerije Antonnio, dok se obiteljske vrijednosti i radna etika prenose s generacije na generaciju.

U prostoru autoškole na zidu ponosno visi grb NK Istra 1961, jer Pino sa svojom kćeri dijeli veliku ljubav prema pulskom klubu. „Kad Istra pobijedi, to se čuje daleko“, priznaje kroz smijeh, ističući kako su utakmice i odlazak na stadion njihovo zajedničko vrijeme i strast.

- Ma ja ti Istru volim od vajka. To nije samo klub, to ti je emocija. Kad Istra dobije, ako doma gledam utakmicu,  ja urlam ali stvarno urlam, toliko da me i susjedi čuju. Kćer mi obožava bit na sjeveru s Demonima, njoj je to gušt. Ja san više za zapad, ja volim gledat utakmicu, analizirat, ali najvažnije mi je da smo zajedno na stadionu.

Istra ti nikad nije imala lagan put. Uvik se morala borit, uvik ništo dokazivat. Meni su dragi igrači koji ginu na terenu, a ne oni ča dodju samo odradit delo. Saša Bjelanović mi je tu primjer čovika koji zna ča je Istra i kako se klub mora gradit. Takvih ljudi fali.

Kad Istra izgubi, teško mi je, ali se ide dalje. Nismo mi klub koji sve dobije lako, ali smo klub koji se ne preda. I dok san živ, ja ću za Istru navijat, to ti je sigurno.

Kroz autoškolu Pino je prošlo 10 tisuća kandidata, bezbroj sati predavanja, anegdote iz automobila koje se i danas prepričavaju te generacije vozača koje su prve kilometre odvozile upravo pod njegovim vodstvom. Kad se osvrne unatrag, ne bi mijenjao ništa. „Da imam još jedan život, opet bih bio instruktor i voditelj autoškole“, kaže uvjereno.

(Sara V./Foto: Ivana I.)