ŠTO TO ZBORIŠ, ROĐO 4
Puno se prašine posljednjih dana dizalo oko transfera Hrvoje Milića u Rostov, a najzaslužniji za taj transfer je bivši igrač Istre i Rijeke Puljanin Ilija Kljajić. Uz pomoć Fifa menađera Tome Ercega Ilija je ostvario najveći transfer u povijesti istarskog nogometa. O svim segmentima transfera, o zaslužnim ljudima i općenito o njegovoj nogometnoj karijeri razgovarali smo sa Ilijom.
Kako se kretala tvoja karijera ?
- Kao klinac sa petnaest godina sam krenuo u Istri kod trenera Bezjaka i to vjerovali ili ne kao golman ha,ha,iako sam i kao golman bio najbrži među klincima ubrzo mi je to postalo dosadno među vratnicama i dati gol je postala moja opsesija. Ukratko sve je onda nekako krenulo kod trenera Simeunovića i on je nekako najvažniji trener u mojoj početnoj nogometnoj karijeri. Kasnije sam prvo igrao u Uljaniku i nakon toga prešao sam u tada prvoligaša Istru gdje sam bio standardni prvi napadač kluba, tu su me primijetili Riječani i sa Rijekom sam se do zadnjeg kola borio za prvaka Hrvatske, kada smo izgubili titulu poznatom odlukom suca Krečka . U Rijeci doživljavam i tešku povredu i u 27. godini života moj igrački san se ugasio.
U Istri si bio najbolji strijelac druge lige, sjećaš se ekipe koja je tada igrala ?
- Kako se ne bi sjetio te ekipe Istre, ispali smo iz prve lige i borba u drugoj ligi je bila teška bez ikakvih primanja, čisto igranje za boje kluba sebe i navijače. Ali tada postoji možda nezabilježen slučaj u nogometnoj povijesti, jer ja sam igrao šest mjeseci za Istru a šest za riječki Orijent, i bio sam tada najbolji strijelac Istre sa 18 i najbolji strijelac Orijenta sa 20 golova a ujedno i najbolji strijelac i igrač lige,hmmm kako divna vremena.
Nakon Istre i Orijenta ideš igrati u Rijeku, reci nam malo šire o tom periodu ?
- Rijeka je moja najveća radost i tuga,to je bilo vrijeme neviđene sreće, borbe za prvaka Hrvatske gdje sam bio standardni igrač prvih 7 kola, da bi nakon toga kod trenera Gračana kao da sam bio duh u svlačionici, ali iz toga perioda pamtim samo lijepe trenutke.
Tada ti se desila ozljeda koju i danas nosiš kao suvenir na nozi i tvoja karijera je uništena?
- Ozljeda koju sam zaradio na treningu Rijeke na Kantridi je jedan od najgorih trenutaka u mom životu, u 26. godini ugasio se moj san o igranju,a ožiljak na nozi od operacije ostaje mi kao vječni pečat.
Da li se kada zapitaš kako bi se kretala tvoja karijera da nije bilo te nesretne ozljede ?
- Pa, moram priznati da nikad nisam pogledao neku utakmicu a da se nisam zapitao koliko sam mogao napraviti u karijeri da mi se to nije desilo,al što je tu je tko zna zašto je to dobro da mi se desilo,nije svako zlo uvijek crno.
S Rijekom si se ružno rastao i tužio si je zbog odštete, jer si se povrijedio kao njezin igrač?
- Hahaha bila je to tužba srdele protiv morskog psa, tada je predsjednik Rijeke bio gospodin Ježic, tako da sam odmah bio osuđen na nemoguću misiju, dali su mi neki sitniš od 50 000 tadašnjih maraka i adio Fiume.
Sada si se uključio u menađerske vode ili je to bilo više na prijateljsko-zastupničkom odnosu sa Hrvoje Milićem ?
 - Pa moj odnos sa Hrvojem Milićem je nevjerojatno veliko prijateljstvo,više bih rekao bratski, vidio sam u njemu neviđenog igrača koji se u pulskom nogometu nije pojavio od vremena Elvisa Scorie i Mirsada Omerhodžića. Znao sam odmah da je Milić igrač koji mora jednog dana igrati za reprezentaciju i ligu prvaka,zapamtite što vam kažem, taj dečko će postati top 5 najboljih lijevih bočnih u Europi.
Kako to da nije ostvaren transfer u Dinamo ?
-Pregovori sa Dinamom su jedna posebna priča, takav pritisak od vrha čelništva Istre na Hrvoja Milića da mora potpisati ugovor s Dinamom mislim da je nezapamćen, od stavljanja na klupu i tribine do nemogućih laži po novinama kako Milić igra privatne utakmice za sebe i svoje menađere je sramotno. Pitam ja vas kako je moguće da u ovom gradu nema sposobnih ljudi da vrše tako važne funkcije u klubu, nego se dovode u klub ljudi koji su uništili NK Karlovac i kojima se sudi za podmićivanja i ostala namještanja u sportu. Nažalost strah me da Istru ne dočeka ista sudbina kao Karlovac, jer kako je moguće da u tako kratkom roku kroz klub prođe toliki broj igrača, dobri su na probi, ali nakon šest mjeseci više ne valjaju. Ova generacija od lani je morala biti među tri u HNL-u,j er je to po igračkoj kvaliteti zaslužila a sada se veliča se nekakvo šesto mjesto kao neviđen uspjeh, jer budimo realni kakav je to uspjeh kad u ekipi imate igrače poput Milića,Anđelkovica,Rocea,Križmana,Aganovića,Prelčeca,Blagojevića,Budicina,Čaglja,Sušića,Zgrablića,Bačelic-Grgića,Havojića, ljudi moji pa ovi momci moraju biti drugi treći i uz fantastičnu pulsku publiku i Demone lagano se morala igrati Europa u Puli. Odbijanje Dinama na kraju smatram najvećom pobjedom Hrvoja Milića uz naglasak da je na kraju sastanak sa Zdravkom Mamićem zaista bio gospodski i njemu svaka čast.
Bio si prisutan pri potpisivanju ugovora Milića i Rostova, kako je to izgledalo i što je Hrvoje izjavio odmah nakon potpisa ?
- Točno, bio sam prisutan kod potpisivanja tog ugovora Milića i Rostova, vidjelo se odmah da je to klub na neviđenom nivou, a sta je Hrvoje rekao, e, a što da kaže igrač koji ode iz kluba gdje je bio krivac za svako krivo dodavanje na terenu, gdje je javno prozivan svakodnevno po novinama, gdje ga se nije cijenilo i gdje se nije poštovalo njegovo nogometno umijeće, gdje je odavno zaboravio što znači primiti cijelu redovnu plaću,jednostavno nije ništa rekao samo smo se zagrlili i izljubili riječi su bile suvišne.
Cijeli ugovor je bio pod paskom menađera Tome Ercega, kakav je vaš odnos ?
- Moj odnos sa Tomom Ercegom je pravi prijateljski i poslovno profesionalni, a svi znamo koliko velik igrač je bio Tomo, a takav je i kao čovjek.
Kako si mi rekao puno su transferu pomogli i golman Rostova Stipe Pletikosa i pogotovo Ivica Olić ?
- Ivica Olić je i najzaslužniji za ovaj transfer, iako je bilo još nekoliko jako dobrih klubova od Genoe, Udinesea, Chieva, Parme, Mainza, Real Sociedada, Montpelliera, Dnjipra, ali Ola je sve riješio u pet minuta (a što ćete kad ne znate da li je veći igrač ili čovjek). Naravno velike zasluge imao je i Stipe Pletikosa koji je ikona kluba,koji je bio i prevoditelj kod pregovora i potpisivanja,hvala im i u moje i u Milićevo ime.
Kako se osjećaš kao zastupnik igrača koji je oborio sve rekorde u transferima Istre 1961 ?
- Pa mogu reći da se osjećam ponosno, to nije samo najveći transfer u povijesti Istre već i cijelog istarskog sporta, naravno tu mislim na odlaske iz istarskih klubova.
Kakvi su ti daljnji planovi ?
- Svi moji daljnji planovi vezani su isključivo za karijeru Hrvoja Milića.