O KAŠTIJUNU, ULJANIKU, MUZILU, CENTRU GRADA, PARKIRNIM I PROMETNIM RJEŠENJIMA
"Smatramo da Pula treba i donosimo bolja parkirna i prometna rješenja. Pula treba, kao povijesni grad, svoj jedinstveni Muzej grada. Centar grada mora postati dnevni boravak, pješačka zona. Ispred Arene treba biti trg i mjesto susreta građana i dobronamjernika. Pula treba biti grad na moru. Pula treba Strategiju razvoja sporta, IT generaciju i mjesto koje će razvijati nove kompetencije i izvrsnost.
Želimo stvoriti Poslovnu zonu i poduzetničke centre, beneficije i subvencije za poduzetnike. Želimo subvencije grada za smještaj u privatni obiteljski dom (primjerice kao što se subvencioniraju privatni dječji vrtići) i novi Dom za starije osobe (s dijelom za osobe oboljele od Alzheimerovih i drugih demencija). Želimo novi starački dom, uključujući demencije i subvencije privatnih obiteljskih domova.
Na Valdebeku želimo novu osnovnu školu kako bismo rasteretili druge škole, kako bi nastava bila u jednoj smjeni i želimo 50% manje cijene vrtića i stjecanje prava upisa neovisno o zaposlenosti i besplatan prijevoz za sve učenike." - tako je govorio Filip Zoričić u svom programu i o svojoj nezavisnoj listi, ali ako malo bolje pročitate, ništa ili skoro ništa od toga nije ispunio, a pogotovo ne o tri najistaknutije teme koje si je sam odradio: Kaštijun, Uljanik i Muzil.
U cijelosti prenosimo dio njegovog programa što se odnosi na te tri važne teme:
O KAŠTIJUNU
Kaštijun može biti onoliko ispravan koliko je ispravna sirovina koja u njega dolazi. Osnovni cilj s toga je poraditi na povećanju postotka selekcije otpada i odvajanju, tj. selektiranju organskog otpada iz komunalnog kako bi se sastav komunalnog otpada doveo do razine za koje je Kaštijun projektiran.
S obzirom na neprimjerenu lokaciju, a iz razloga što zatvaranje Kaštijuna nije realna mogućnost, jedino što se sada može napraviti je usavršiti procese u samom Kaštijunu do maksimalne mjere, a sve s ciljem minimalnog utjecaja na okoliš. Također, valja razmisliti kako smanjiti utjecaj Kaštijuna na okoliš putem prirodnih barijera, tj. hortikulturnim uređenjem, stablima, nasipima i slično. Pošumljavanje okoliša Kaštijun mora se svakako razmotriti. Zelene barijere standardni su način u svijetu kako smanjiti utjecaj zagađivača na okoliš.
Jedna od solucija je razmisliti o još jednom manjem centru, u središnjoj ili sjevernoj Istri koji bi rasteretio Kaštijun, dopustio usavršavanje procesa obrade (dulje sušenje) i smanjio utjecaj zahvata centra na okoliš i obližnja mjesta.
ULJANIK
Uljanik je neovisna tvrtka u koju se lokalna politika ili vlast nema što petljati. U svakom slučaju, podržavamo rad Uljanika u nastojanjima da se brodogradnja i industrija koja ju prati održe na ovim prostorima, jer imaju tradiciju i veliki potencijal. Ta industrija ne mora biti samo čelik i zavarivanje, veliki potencijal prepoznat od strane vanjskih velikih brodograđevnih kompanija već danas se dokazuje kroz nekoliko tehničkih ureda u Puli u kojima radi stotinjak bivših Uljanikovih inženjera i koji rade na projektiranju i razvoju najmodernijih rješenja u području brodogradnje na svjetskoj razini. Grad mora i može biti partner.
MUZIL – javni i botanički vrt
Mišljenja smo da Muzil treba biti javni park u kojem se na održiv način isprepliću razni javni sadržaji i kao prostor za novi gradski park od 200 ha. Treba iskoristiti postojeće resurse kao što je utvrda Marie Louise, a da javni park bude i Botanički vrt čime bi se očuvala prirodna raznolikost i bogatstvo prostora kako bi bio prilagođen svakom stanovniku i dobronamjerniku u gradu.
Danas botanički vrtovi imaju veliku obrazovnu, kulturno-povijesnu i turističku vrijednost, te su nerijetko zaštićeni kao spomenici prirode i kulture (spomenici vrtne arhitekture). U najnovije vrijeme, na tragu novih tendencija općeg povratka čovjeka prirodi, rastućih potreba u ”odgovornim industrijama” za supstitucijom sintetskih aktivnih komponenti s prirodnim komponentama, te na temelju razvoja i postignuća u biotehnologiji, botanički vrtovi postaju pravi istraživački centri i instituti od primarnog razvojnog značaja te edukativni centri za podršku općeg gospodarskog razvoja. Urbani prostor može biti oplemenjen isto malim botaničkim vrtovima u obliku topiarya (biljne skulpture koji su obilježja mnogih poznatih svjetskih vrtova upotpunjeni novim tehnologijama vezanim za urbane prostore).
Na ovaj način održava se i biodinamička ravnoteža u gradovima, a mnogi putnici, kao i domicilno stanovništvo u njima bi mogli uživati kao u kazališnim predstavama. Okoliš, koji se posebno favorizira kroz krajobraznu arhitekturu, mora se odnositi na sve eko sustave i njegove dijelove uključujući ljude kao i kulturne vrijednosti. Aromatične kulture, kao dio kulturnog nasljeđa, kroz tradiciju i baštinu u svijetu postaju obvezni dio u provođenju održivog razvoja, što nažalost kod nas nije dovoljno prepoznato. Prevelika betonizacija i nesklad u izgubljenoj ravnoteži čovjeka i prirode, gradu daje manje vrijednosti i mogućnosti.
Svi suvremeni i kulturni gradovi i njihove politike ovu problematiku su stavili kao jedno od primarnih zadataka, ali ne samo na papiru već i u realizaciji. Pula je već odavno trebala biti prepoznatljiva u tom kontekstu.
(dv)
