GASTROSNOB Već nekoliko dana se spremam napisati nešto vezano za dva pulska festivala od kojih je jedan završio a drugi tek krenuo… Iako većina zna o čemu se radi, ali želja mi je bila napisati nešto iz svog ugla. Imao sam prilike razgovarati sa posjetiocima festivala. Lutajući po Velom Vrhu naišla su mi nekolicina simpatičnih engleza,francuza,talijana pa i dvoje španjolaca. Svi po prvi puta u Hrvatskoj. Prema njihovim riječima, prvenstveno oduševljeni prirodom, ali i hranom. Zanimljivo je popričati s ljudima različitih kultura i običaja, i tako si napraviti film, ili doživljaj, u kojem su oni i zašto. Sva sreća, osobe s kojim sam dospio u kontakt su bile normalne , ali pune apetita prema nečem autohtonom i finom kako bi taj gust ponesli sa sobom kući i kako bi ostao u lijepom sjećanju. Onaj mističan, ali je svakako prisutan jer u razgovoru sa tim mladim ljudima došao sam do saznanja da su ih nerijetko peljušili u objektima i na samom eventu. Iako je većini rečeno prije odlaska da paze jer da cijene cesto nisu realne i da, čak i prema onome što se moglo čitati u tiskanim izdanjima, nekolicina igra nekorektno. Mladi koliko god bili mladi i ludi nisu baš toliko ni glupi i neinformirani. Potaknuto činjenicom da nemaju baš previše novaca za bacanje tako da su mogli biti izigrani jednom ali drugi put su bolje pazili. Dvoje novinara koji su pratili event, a poslani su televizijske kuće BBC, redovito su bili moji gosti za ručak tako da sam bio sasvim slučajno informiran o situaciji na terenu. Činjenica je da, bez obzira na sve ponude, gosti eventa su najviše novca puštali u poznatim lancima supermarketa gdje su ih taxisti čekali dok su shopingirali i trpali iče i piće u bunkere i uvodili u svoje šatore ili gdje god. Stara boljka našeg turizma, koju postepeno svi primjećuju, ali nitko ne poduzima neki korak prema rješenju u pravcu razvijanja turizma. Možda je i istina da je moglo sve biti bolje organizirano i manje prepušteno situaciji. Kako bi se postiglo više, a na obostrano zadovoljstvo, potrebno je više uključiti domicilno stanovništvo u samu srž zabave. Dopustiti gostima da chilla-ju, navečer ludiraju i bace misli i glavu u zaborav… Svakako treba spomenuti da je bilo ugostitelja koji nisu željeli takve gost u svojim objektima, i nemilosrdno ih potjerali. S druge strane, imali su i oni (previše?) neugodnih situacija, kao bježanje sa neplaćenim računima. Sve je to rizik u poslovanju. Rizik koji se isplati riskirati, ako uz sebe imate pravi tim. Francuzi koji su uletili jednu večer tražili su od mene da im dam nešto najjeftinije što imam tako da im je običan tostić bio preskup pa su odlučili da će gladovat ili, možda, ispiti votku koju su nosili sa sobom. Španjolci, kao i austrijanci, su apsolutno hedonizirali u Istarskim delicijama, bogatim doručcima te u našim šunkama… ali i vinu i destilatima. Nadam se da će netko imati sluha i volje za pokrenuti nešto novo sljedeće godine kako bi se još bolje promoviralo ovaj dio istre kako glazbeno i kulturološki tako i gastronomski i ekološki a da su svi zadovoljni i sretni. Naravno da imamo mnogo toga za ponuditi i pokazati kako bi te mlade osobe jednoga dana došli sa svojim obiteljima na ljetovanje i prisjećali se mladih dana i mnogo pozitivnih i iskrenih trenutaka. Piše: Nikola Bačac Gastro Pozz