DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Samo dan nakon što je, iz usta ministra financija Ivana Šukera, objavljeno da Hrvatska srlja u bankrot, Ivo Sanader je rekao da se povlači iz politike.  Ili ovako: umro je drug Ivo Sanader. To je u srijedu 1. srpnja u Banskim dvorima u 14 sati priopćila Vlada Republike Hrvatske nakon sjednice (koja je večer prije završila na pas mater) Centralnog komiteta Hrvatske demokratske zajednice, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Hrvatske, ali, zanimljivo, baš iz usta druga, inače, 56-godišnjeg vitalnog Ive Sanadera, šefa Vlade i HDZ-a.
Sahrana druga Ive će se održati na Saboru HDZ-a u subotu 4. srpnja (Independence Day, ha, ha) u zagrebačkoj Areni. Koliko je poznato, Toni Cetinski neće pijevati na tim karminama. Ali, budući je Sanader katolik, očekuje se spektakularno uskrsnuće. Neki, pak, dvoje. Jer, inače, vrlo brza i suosjećajna Katolička crkva, kada je njena stranka ljubimica u gabuli, sada znakovito šuti.
Na dan kada je objavljena kolosalna vijest da su znanstvenici Ivan Đikić i Mirko Schmidt otkrili molekulu rasta koja potiče matične stanice na stvaranje zrelih i funkcionalnih neurona u mozgu, a mogli bi poslužiti kod liječenja oštećenja mozga, Hrvati su si postavili krucijalno pitanje: jesmo li mi, svi skupa, ipak, kreteni? Idioti najgore vrste?
Građani su bijesni. Čak i saborski zastupnici, kao što piše Dragutin Lesar na svojem blogu, vele da je Ivo Sanader »otišao kao pizda«!
Ali, na žalost, nije otišao. U pravu je ratni zločinac Branimir Glavaš koji veli da bi, za vlast, Sanader prodao i vlastitu majku. Bit'će to, neko vrijeme, Vlada i HDZ na daljinskom upravljaču. Sanader postavlja (iako će Stjepan Mesić sada malo uživati pa će, k'o fol, krenuti s konzultacijama unutar parlamenta) ženu iz sjene, dosadašnju potpredsjednicu i ministricu za branitelje i socijalna pitanja, Jadranku Kosor, žena koja ima već skoro pa zaboravljenu ali izuzetno tešku političku, svakako, programatsku izjavu: »Kud' Sanader tud' i ja!«.
Naime, Jadranka Kosor, koja za posao obavljen u svom resoru zaslužuje mnogo viši ugled no što ga uživa u hrvatskoj javnosti, nema nikakvu političku osobnost.
Ona je doživjela težak poraz na predsjedničkim izborima (protiv Mesića), ona nikada nije sudjelovala u kreiranju stranačke politike, a dio HDZ-a već joj sada, kako se može pročitati na raznim internetskim forumima (kako mi se čini, nekorektno ističe kolega Davor Buktović u »Jutarnjem listu«), spočitava  srpsko etničko porijeklo (djevojačko joj je prezime Vlaisavljević).
Zašto Sanader, ipak, ne odlazi? Česta lickanja usnica, treptaj u glasu i kašljucanje, ruka u džepu i premještanje s noge na nogu, navodi nas da se s pravom možemo upitati vjeruje li doista u to što govori.

Geste i riječi premijera Ivu Sanadera tijekom oproštajne presice su  prikazale u jednom sasvim novom svjetlu i pod veliki upitnik dovele sve ono  što je premijer tako nervozno pokušavao prikazati hrvatskoj javnosti,  istaknula je u svojoj analizi Ljiljana Buhač, stručnjakinja za neverbalnu  komunikaciju. Napominje kako je Sanader u svom obraćanju stalno o sudbini stranke govorio u JA licu tako da je upitno misli li doista otići s političke scene kao što je najavio. Ljiljana Buhač uvjerena je kako će Sanader i dalje vladati iz sjene, a vrlo je upitna i njegova tvrdnja da neće ući u utrku za predsjednika.

Upozorila je kako je Sanaderov nastup pred hrvatskom javnošću odavao iznimno velike i za premijera neuobičajene znakove nervoze. S druge pak strane povećala se njegova doza agresije prema novinarima kada su od njega zahtjevali neke konkretne odgovore.

U analizi se pokazalo kako se Ivo Sanader ponovno pokazao iznimno mudrim kada je u pitanju odjevni stil. Odabrao je odijelo plavih tonova koji svjedoči o moći, slično onome koje je odabrao i Nixon kada je odlazio s političke scene. Time je poručio da je i dalje moćan, da će i dalje biti ovdje, prisutan na hrvatskoj političkoj sceni.

Bio je to jedan sasvim drugi čovjek od onog koje poznajemo. Nastup je bio lišen samouvjerljivosti i prepun nervoze. Osim toga, grčevito se držao govornice. Ona mu je bila oslonac.

Ali zašto odlazi, pitaju se svi? Sanader je kazao: »Stranka je na nekim sjednicama predložila da se izmijeni Statut i uvede funkcija počasnog predsjednika HDZ-a, koji će imati pravo glasa na svim sjednicama. Ja sam to prihvatio i mislim da će to biti jedan znak da ja odlazim iz politike, ali politika neće otići iz mene«. To je još jedna proturječnost: odlazi iz politike, ali ostavlja sebi mjesto u politici, po nazivu počasno, po suštini sudioničko, misli kolega Inoslav Bešker.

Zatim ovo: »Glavni tajnik Ivan Jarnjak podnio je ostavku i na to je mjesto izabran Branko Bačić, a uvodimo mjesto potpredsjednika HDZ-a. Također je odlučeno da zamjenik predsjednika HDZ-a bude dr. Milinović, a potpredsjednici stranke Čobanković, Kalmeta, Hebrang, Šeks, Jarnjak i Šuker«. Stranačka struktura govori da to, poslije Sanadera, jest opasno skretanje u desno, da se HDZ vraća prema devedesetima (navedeni su ljudi čista HDZ-ovska desnica).
Ovako vele kolege i mnogi građani: Kako je vladao, tako je i otišao. Nikad nije ni za što odgovarao i sada se pokupio u najgorem mogućem trenutku. Da stvar bude gora, imao je i obraza poručiti da »politika nije služenje sebi, nego služenje narodu«. Kakav licemjer (tvrdi Tomislav Klauški). Ako je služio ikome, onda je jasno da je služio samo sebi, mislio samo na sebe i to samoljublje demonstrirao je i u ovom trenutku.
Uvijek je glumio velikog državnika, a sada je pokazao koliki je karijerist. Bježi kad je Hrvatsku doveo do ruba provalije i ostavio je u rukama Jadranke Kosor. Naravno da ovo nije učinio da spasi Hrvatsku, već da spasi samog sebe.
Da zaključim: Svojom je ostavkom, hrvatski premijer dokazao da je na djelu kukavičluk ali i institucionalna politička korupcija (o ćemu se glasno počelo govoriti nakon što je Ravnatelj Policije RH Vladimir Faber skončao pod teretom afere »kamioni« i još toga).

Sanader je doveo zemlju do blokade pregovora s Europskom unijom, dokrajčio je gospodarstvo, osiromašio društvo, zatrovao političku scenu, poticao je i štitio korupciju, hrabrio organizirani kriminal, omogućio sumnjivo bogaćenje suradnika - kao i vlastito - a sada je procijenio da je najbolje vrijeme da ode. Da pobjegne, dok još stigne. Da, ali. Do kuda? I, do kada?