HOĆE LI AMERIČKI INVESTITORI "OTVORITI KESU" ZA OBNOVU TRAVNJAKA? 
Kada se govori o problemima  domaćeg nogometa onda se uglavnom govori o svađi sjevera i juga odnosno animozitetu Dinama i Hajduka te ligi koja je u rukama jednog čovjeka i njegovog društva  već sada zna tko je prvak a tko pokojnik na kraju sezone. Pored toga govori se o užasnoj infrastrukturi koja gledatelje tjera sa tribina i usmjerava u kućne fotelje odakle plaćajući skupe pakete gledaju što hoće. Van te jadikovke naravno je stadion Aldo Drosina koji je nakon faza gradnje i čekanja napokon postao prostor koji nas neće asocirati na 1939 kada je stadion i podignut na noge. 

Kroz to cijelo vrijeme , generacijama nogometaša te gledateljima "trn u oku" bio je travnjak kojem bi bolje leglo ime krumpirište. Iz sezone u sezonu priča je uvijek ista. Američki investitori koje su do sada tek opravdali ono „američki“mogli bi, naravno ukoliko žele, pokrenuti stvari s mrtve točke. Mogao bi Glover, ako se uopće bude vraćao u klub kao direktor (navodno je direktor Istre 1961 u određenim privatnim problemima) pokrenuti jednu od akcija koju on i njegovi partneri najavljuju od kada su preuzeli klub. Mogli bi lagano i jednostavno zamijeniti travnjak na Drosini čime bi „kupili“ i one najtvrdokornije protivnike američkog poimanja stvaranja organizacije koja bi trebala „poharati“ nogometnu Europu. 

Ako novaca , dolara ima, taj bi se problemčić mogao riješiti jednim telefonskim pozivom teorijski. To otvaranje novčanika , Grad bi eventualno mogao kompenzirati opraštanjem nekih drugih potraživanja. Kako prema glasinama  likvidnih sredstava i nema previše, zadnje lože, koljena , i zglobovi itekako će biti na udaru. Ako se ovaj prvi dio i nekako izgura, što će biti tamo u veljači kada će oranica postati kaljuža i nikakvo peglanje travnjaka neće pomoći. Ali dobro, gledatelji ionako odlaze drugdje pa ledina može mirno put proljeća i ljeta. Nakon toga sve ispočetka...      

Dok nas tlače visoke temperature i kupa sunce , neprekidnim zalijevanjem i maksimalnim čuvanjem po njemu se može hodati i donekle igrati nogomet. Kada na vrata pokuca jesen , pristignu kiše i loše vrijeme, to postaje obična kaljuža na kojoj su sigurne samo ozljede. Sve to vidjelo se i na posljednjem međunarodnom izletu Hrvatske i Belgije kojeg su gosti dobili 0 : 1. 

Ali vratimo se na travnjak , odnosno ledinu. Kada se pulska "bombonjera" gradila obećavani su vrhunski uvjeti za sve ali naravno u više "faza". Te faze su prošle i došle ali ledina je ostala. Formalno stadion a samim time i travnjak u vlasništvu su grada Pule i ako se njih pita to se  „nebu“ tako skoro maklo s mrtve točke. 

Na kraju, sasvim je apsurdno slušati  kukanje Roberta Rubčića kako Istra 1961 igra na lošem travnjaku, tu kuknjavu treba usmjeriti na pravu adresu, treba već pomalo poljuljanog Glovera suptilno „obraditi“ da napokon potakne investicije. Ukoliko Glover ne bude nastavio obnašati direktorsku funkciju ( o njegovom nesigurnom statusu se sve više govori u kuloarima) eventualni novi direktor širom bi otvorio "vrata raja" akcijom obnove travnjaka na Drosini. Ipak se za američke prilike radi o skromnom novcu,a „organizacija“ bi ovom akcijom pokazala da je spremna za investiranje u projekt Kampa Marsovo polje. (NMF/JČ)