»Okrutno i nježno« – premijerno

PRVA  OVOSEZONSKA DRAMSKA PREDSTAVA U PRODUKCIJI INK-a
Danas je na tiskovnoj konferenciji u Istarskom narodnom kazalištu predstavljena gotovo cjelokupna ekipa predstave »Okrutno i nježno«. Ova ?e predstava svoju premijeru imati u ?etvrtak, 15. studenog, a reprizirat ?e se 16. i 17. studenog. Ovo je, po rije?ima ravnateljice INK-a, Gordane Jeromele Kai?, najzahtjevnija ovogodišnja produkcija pulske kazališne ku?e. Predstavu je mjesecima stvarao mnogobrojan tim na ?elu s redateljem Lawrenceom Kiiruom. U predstavi glumi ?ak jedanaestero glumaca, a od kojih i pet Puljana, Rade Radolovi?, Romina Vitasovi?, Nina Kai?, Filip Lugari? i Igor Galo, a uz rame ovim doma?im snagama glume renomirana gluma?ka lica, Suzana Nikoli?, Frane Perišin, Damir Šaban, Filip Nola, Mia Krajcar i Nancy Abdal Sakhi. Scenografiju, ?iji su izvo?a?i Ivan Dobran i Silvio Živkovi?, potpisuje Vesna Reži?, Zoran Mihanovi? je oblikovatelj rasvjete, a za glazbu, koregrafiju i kostimografiju su zaslužni ovdašnji kreatori, Tamara Obrovac, Matija Ferlin i Marina Štembergar. Cijelu ekipu potpomažu i djelatnici Istarskog narodnog kazališta, u prvom redu Manuel Kau?i?, asistent redatelja i inspicijent, majstor svjetla, Dario Družeta, majstor scene, Goran Šaponja, majstor tona, Miodrag Flego i Desanka Stjepanovi?, garderobijerka i rekviziterka u INK-u. S tekstom »Cruel and tender«, Martina Crimpa, režiser Lawrence Kiiru susreo se naprosto u biblioteci. Svoju je želju da tekst uprizori u njegovoj prvoj ina?ici na hrvatskom jeziku, uspio, eto, ostvariti u produkciji INK-a, u kojem ovom prilikom ve? drugi put režira, naime predstavu Šampionski nokturno, Marijane Nole, postavio je na daske pulskog kazališta, 2004. godine. Uz Kiirua, o?ito o?aranog i nadasve nadahnutog tekstom, u?inak ?ega ?e publika sutra imati prilike vidjeti, rije? su redom preuzimali glumci, kojima su nedostajali tek dva Filipa, prvi od njih pripadnik je kazališno-filmske loze, Nola, a drugi je Filip Lugari?, petaši?, ?ije su pojavljivanje pred novinarima sprije?ile školske obaveze. Prva je svoju rolu predstavila Suzana Nikoli?, koja glumi Ameliju, nositeljicu pri?e, a ?iju bra?nu samo?u glumica uspore?uje ?ak s vjerojatnom situacijom žena generala, kojima se sudi u Haagu, ili bar žena mornara. Ona, isti?u?i jednu od po?etnih re?enica predstave: »Ja nisam žrtva«, uop?ava kako su istinske žrtve mali ljudi, koji su ujedno i najve?i heroji. Frane Perišin, koji u predstavi glumi Amelijinog muža, Generala, ne skriva divljenje prema ispisanoj roli glavnom ženskom liku, rije?ima: »Da sam ja žena, htio bih tu ulogu«. Ta Perišinova želja bila bi manje upitna da je ro?en kada je tekst koji je poslužio kao predložak ovom tekstu pisan, a rije? je o Sofoklovoj tragediji Trahinjanke. Iako zauzevši pogled iz suvremenog ugla s politi?kom angažiranoš?u, autor teksta, Martin Crimp ne napušta originalan okvir i likove. Amelija tako zapravo parafrazira lik Dejanire, General lik Herakla, Richard glasnika, itd., a ostavljen je i Kor, nezaobilazna grupna uloga anti?ke drame. Valja ovu najavu završiti rije?ima koreografa, Matije Ferlina: »Predstavi želim puno sre?e!«  (N.T.)