U SKLOPU ROVINJART & MORE FESTIVALA - PIŠE MIKA PAVLOVIĆ
Posjećujem Rovinj i imala sam sreću ostati u periodu kada se predstava "Carlotta Grisi od Vižinade do vječnosti" izvodi dva puta u sklopu RovinjArt & more festivala. Predstavu sam prvi put gledala u Beogradu, u Bitef teatru, a sada sam je imala prilike pogledati u Vižinadi, u ambijentalnim uvjetima, te u Rovinju, u kazalištu Gandusio. I svako gledanje je za mene bilo novo iskustvo.

Nakon predstave u Beogradu, napisala sam svoje dojmove. Pohvalila sam izvođače, scenarij, režiju i multidisciplinarni pristup u realizaciji, priznajući da sam imala dozu skepse prilikom najave predstave. Tekst sam završila rečenicom „Voljela bih da se ova predstava igra što češće, jer me educirala, oplemenila, zabavila i oslobodila osobnih predrasuda“.

U Vižinadi, 24.06.2022. na Trgu ispred župne crkve ova mlada ekipa umjetnika priuštila je publici potpuno novo iskustvo. Napisala sam: “Dakle, sinoć su i izvođači i publika bili dio iznimnog trenutka u Vižinadi! Dah vječnosti i nesalomivi Carlottin duh preplavili su nas tijekom predstave i držali dugo nakon nje.

Predstava govori o stvarnoj povijesnoj ličnosti, svjetski poznatoj balerini Carlotti Grisi, rođenoj u Vižinadi u Istri. Zahvaljujući talentu, disciplini i želji za plesom na najvećim pozornicama tog vremena, ali i profesionalnom i osobnom odnosu s renomiranim koreografom Julesom Perrotom, njezin je život postao inspiracija za stvaranje najpoznatijeg romantičnog baleta GISELLE. Balet se s velikim uspjehom izvodi u Parizu, Londonu, St. Petersburgu, s Carlottom u naslovnoj ulozi.

 Svjetski uspjeh i veliki rad donose i ozbiljne dileme, prije svega kako sačuvati profesionalni i osobni integritet u odnosu na zahtjeve struke, očekivanja publike i najbližih ljudi? Carlota se povlači sa scene kada je najpopularnija, napušta partnera, živi u okolici Ženeve s djecom i doživljava starost. To je faktografija.

Na pozornici su istaknuta najvažnija razdoblja u životu i karijeri dvoje umjetnika. No, sinoć je u Vižinadi pozornica bila tek mali prostor ispred ulaza u Župnu crkvu, nema akustike kazališne dvorane, crkveni portal služio je za projekciju audiovizualnih segmenata, bez ozvučenja, sa scenografija i nekoliko promjena kostima.i prilagodba.

I, čarolija se dogodila na Trgu. Pod vedrim nebom i uz blagi povjetarac igrajući se prekrasnim kostimima vitke Carlotte. Odzvanjali su glasovi Annamaria Serde kao Carlotte Grisi i Ronalda Brausa kao Juleusa Perrota.

Annamaria Serda "uhvatila" je publiku od trenutka kada se pojavila, i držala je uz sebe bez obzira je li pjevala i pjevala glasno i izražajno, ili govorila. Njezina Carlotta / Giselle energična je i inspirirana svojim talentom, hrabra slijediti sebe i svoje velike snove "od Vižinade do vječnosti". No, jednako je snažna i kad promijeni život, odlučna da ne napusti sebe kao što je ponijela iz Vižinade. A u ambijentalnim uvjetima, Annamaria Serda Carlotti Grisi predstavlja prirodnost neprisiljenih scenskih pokreta, ženstveno i s velikim razumijevanjem lika koji glumi. Uvjerljivo i snažno, ovdje u Vižinadi, čini mi se posebnim.

Juleus Perrot u kreaciji Ronalda Brausa umjetnik je s vizijom koji se apsolutno posvećuje svom pozivu i svom partneru. Entuzijazam koji u sebi nosi i suvremene ideje ovog velikog koreografa, Ronald Braus iznimno dočarava svojom pojavom i glasom. Uvjerljiv je u scenama uspjeha, ali velikih osobnih kriza u karijeri lika kojeg predstavlja. Ronald Braus je svoj lik predstavio s filigranskim osjećajem da je on drugi glavni lik ove predstave, te je zahvaljujući tome tako uvjerljiva priča o životu Carlotte Grisi.

Iako govori o povijesnoj ličnosti i dobu romantizma, predstava je suvremena i multidisciplinarna. Uz tekst, pjesme koje podupiru i naglašavaju emocionalnu interakciju likova, glazbene dionice koje je sinoć izveo Mario Čopor, tu je i audio-vizualni segment, koji prikazuje dijelove  baleta u dobro odabranim intervalima. Glazba je usklađena s akcijom, i traje koliko je potrebno. Apsolutno je funkciji cijele predstave. Očito je da je redateljica Ljiljana Gvozdenović vješto postavila ovu predstavu, da ona raste sa svakom novom izvedbom.

Autentičnost sinoćnje izvedbe na Trgu ispred župne crkve u Vižinadi ogleda se u tome da je publika pažljivo pratila predstavu, da je na otvorenoj pozornici bio pljesak, da su emocije potekle s pozornice i publike, da su duh Carlotte Grisi bio je sveprisutan i očaravajući. Svi glumci nagrađeni su dugim pljeskom.

Grad Vižinada, kao i festival RovinjArt & more, podupiru sve to. Uspješno su jednu lokalnu priču na umjetnički izvanredan način prikazali kao univerzalnu, njegujući kulturu sjećanja.”

Tako je bilo u Vižinadi. Nakon dva dana, u prekrasnom i sofisticiranom ambijentu Kazališta Grandusio u Rovinju, potpuno novo CARLOTTE iskustvo!

U ovoj sceni svi slojevi ove složene multidisciplinarne izvedbe dopiru do publike. Ovdje sam dodatno doživjela dubinu i nijanse teksta koji je napisala Annamaria Serda. Uspjela je s nekoliko riječi dramaturški zaokružiti priču o životima Carlotte Grisi i Juliusa Pierrota. Njezina Carlota često ponavlja “Moram dalje, želim ići dalje”, njen Jules kaže “Mrak iza kulisa”... sve je to narativ tako karakterističan za velike umjetničke karijere. Također, u predstavi se spontano isprepliće nekoliko jezika, simbol međunarodnog karaktera svjetskog uspjeha Carlotte Grisi.

No, ono što se nedvojbeno osjetilo sinoć u kazalištu Grandusio je da su Annamaria Serda i Ronald Braus "posvojili" likove koje tumače, da suvereno vladaju scenom, da drže pažnju i da spontano dobivaju aplauz na otvorenom. scena. Publika je jedini pravi kritičar.

Već sam rekla da je ovo predstava koja se lokalno uzdiže na razinu univerzalnog, da njeguje kulturu sjećanja, ali je i oda baletnoj umjetnosti. Također, priča o liku velikih umjetnika. Što se autorskog tima tiče, čestitam im jer su jednu složenu temu realizirali na pravi način. Predstava za svaku preporuku.

(Milosava Mika Pavlović, pjesnikinja i  kazališna kritičarka)