STRUGALICA Piše : Damir Strugar Obavio sam svoju građansku dužnost! Dignuo sam se ujutro ranije, popio kavicu s mlijekom i napisao vašu popularnu i rado čitanu kolumnu - "Strugalica". Taj čin za mene je bio vrhunac intelektualnog pražnjenja, festival novinarske demokracije i propitkivanje stvarnosti s budućnošću... A stvarnost me prije neki dan odvela do pulske tržnice. Gdje sam kupovao bob. To je staro i skoro zaboravljeno jelo, ali se meni jako sviđa.I jako je, kako kažu ljudi - zdravo! Mada nutricionisti kažu da je svaka jestiva hrana - zdrava. Usput sam pregledao nove prodajne štandove koji su postavljeni na tržnici i mogu vam reći da su meni sasvim u redu. O boji se može diskutirati, ali o izgledu i funkcionalnosti štandova mislim sve najbolje. No, gledajući štandove uočio sam i neke novokomponirane istarske brendove. "Motovunska trešnja", "Pazinski krumpir", "Medulinska blitva", "Pomerski radić" - izrazi su koji me uvijek nasmiju. Ne znam znače li oni da samo u tim mjestima uzgajaju te vrtlarske kulture ili su zaista najbolji proizvodi baš iz tih navedenih mjesta? Možda je sad prilika da naše prodavačice, šjore i nonice, brendiraju svoje artikle neposredno pred ulazak u Europsku uniju.. No, brendirano će svakako biti novo prometovanje koje se očekuje baš ovih dana, čim se zgotove radovi na Rivi. Riva će skoro u potpunosti postati jednosmjerna, iz pravca Arene prema Glavnoj pošti. Hoće li okolne ulice moći u centru grada adekvatno primiti promet koji će sada biti skoncentiriran u tom smjeru, ostaje nam da vidimo. Međutim, moje je duboko uvjerenje da nema raspleta gordijskog čvora na pulskom Korzu sve dok se na prelazu iz Flanatičke ulice na Porta ratu ne učine neki konkretniji potezi! Naime, nikakva svrha od mladih prometnika obučenih u bijelo i prekrivenih žutim fluorescentnim prslukom, kada propuštajući kilave pješake automatski stvaraju gužve i automobilsku kolonu sve do iznad zgrade Istarskog narodnog kazališta! Pješaci se, naime, preko zebre kod Zagrebačke banke vuku kao krepane ovce, ne znajući da prema Zakonu o sigurnosti cestovnog prometa pješak na obilježenom pješačkom prijelazu mora ubrzati korak! Time, da se ne bi krivo razumjeli, ne želim amnestirati pulske vozače koji također ne poštuju prometne propise i vozikaju se Pulom kako im god padne napamet, a ne u skladu s prometnim propisima. Nije stoga ni čudo da Puljani zbog brojnih gradskih sudara plaćaju najskuplje auto-osiguranje u Hrvatskoj! Stoga je po meni jedino rješenje na tom kritičnom mjestu, gdje se sijeku Flanatička i Laginjina ulica i gdje dnevno pređe tu zebru desetine tisuća ljudi - postaviti semafor. Isto su učinili Zadrani jer su imali sličan promet kod Jazina kada su im gomile pješaka prelazeći most htjele preko Rive ući u središte grada i na taj su način kočile automobilski promet. Gužvu je u potpunosti razriješio semafor, pa sam uvjeren da je to rješenje i za centar Pule. Naravno, veliko i grandiozno rješenje bila bi izgradnja pješačkog pothodnika! Ali taj ćemo pusti sanak, meni se čini, ostaviti nekim novim generacijama... I na kraju, tek da spomenem..Ne može se posaditi lijepa trava u novouređenom Titovom parku, ako se prije toga iz zemlje nije pograbljalo kamenje. A radnici baš to nisu uradili, već su nonšalatno poravnali zemlju i posadili travu. Bez da su pokupili krupan, a i sitan kamen! Pa će trava biti rijetka i neće rasti tamo gdje u zemlji ostao kamen. Tek toliko da se ne kaže da ne nadgledam velike radove po Puli. Ali što mi to vrijedi, kad se ovdje radi o gradskom parku,a ne o Wimbledonu...