DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Nisam Wyatt Earp a ni Gordan Stojić nije Ike Clanton. Iako sam mu dobacio da se je ponašao kan član bande koja guši medijske slobode u Hrvatskoj, a naš obračun se nije imao dogoditi u Tombstoneu u Arizoni već na ovome portalu, od obračuna, čini se, ništa, unatoč  tome što je, onako, kada je izbacio po koji zub i pljunuo krv pošto sam mu odvalio trisku, sebe hrabrio tvrdeći da nikakva ga ''dreka, SMS-ovi, mailovi, komentari neće zaplašiti'' da to javno kaže da oni koji žive grbači poreznih obveznika i pretplatnika, koji su dobili povlaštene kredite, gradske stanove, koji u neprofitnim tvrtkama zarađuju na desetke tisuća kuna ne mogu biti moralne vertikale (mislio je tu na Denisa Latina iako je kukavički to umotao u celofan množine sugerirajući da u našoj struci ima puno takva, po Stojiću, nemoralna ponašanja).
I dobro je da je Gordan Stojić, za sada, ostao na verbalnom junačenju ali nije dobro što optužbe na račun kolega ne i dokumentira. Točno je, nisam Wyatt Earp, ali bi dobroćudan Gordan ostao ležati na podu kao mlađa braća klana Clanton jer, poznato je, i to sam ovdje već napisao, pravi sam kurvin sin i brzo potežem iz futrole. Hodam mirno ulicama ove zemlje i još uvijek mogu okrenuti lice od izazivača uvjeren da, barem na ovome portalu, junaci pucaju u prsa a ne ubijaju kao Morgana Earpa 1881., u zasjedi, pucavši u leđa.
Mislim, naravno, na izazivače koji nisu pičkice, koji se potpisuju imenom i prezimenom. Jer na ovu parazitsku gamad koja se javlja anonimno zagađujući eter ne kanim trošiti barut ni olovo. Štamparsko, razumje se.
Kažimo to još jednom: nikoga se od komentatora ne bojim, nikakva me kritika ne smeta, ako je utemeljena, ako nije anonimna, ako se u njoj iznose vrijednosi sudovi, a ne samo klevete i uvrede. Stoga, svi su čitatelji slobodni komentirati moje tekstove. Problem je u tome što uredništvo ovoga portala nema snage ni sredstva (nadam se da nije problem u dobroj volji) da adekvatno moderira komentare, pa sam onda odlučio ispod svakoga teksta ponuditi mogućnost da mi se zainteresirani jave na mail. A ako ste pratili, tu i tamo ispod mojih tekstova ima komentara koje ja ne moderiram, što jest dokaz da, ako se želi i kada se može, uredništvo jest sposobno kreirati atmosferu komuniciranja bez govora mržnje i bez kleveta i izmišljotina.
Elem, vratimo se Gordanu Stojiću i našem odgođenom obračunu. Nije da ga ja ne želim. Dapače, jako bih volio pokrenuti ozbiljnu raspravu o etici u našim medijima, o kvaliteti naših medijskih nastojanja (ne samo naših, na ovome portalu, naravno), o pravu na profesiji, o medijskih slobodama. Mene u prvome redu ne zanimaju lamentacije poput Stojićeve da nije grabio iz lonca (HTV-a), po gotovo kada ga bije glas 'najbolje plaćenog novinara' (u drugoj redakciji) koji tu ekipu napušta jer je želio još više para, navodno, dosta više nego što su primale njegove kolegice i kolege.
Mene zanima, ako je Gordan Stojić tomu spreman i ako misli da je takvoj raspravi dorastao (to isto vrijedi i za Damira Strugara ukoliko ga takva tema zanima), što se to može učiniti, zapravo, što je to potrebno učiniti da vratimo poverenje čitateljica i čitatelja, koji se ne moraju složiti sa našim komentatorskim zaključcima ali bi trebali u nama prepoznati minimalnu razinu profesionalnosti i vjerodostojnosti?
Suočeni smo s potrebom vraćanja digniteta jednoj ne malim dijelom i kompromitiranoj profesiji. Treba se vratiti ključnim načelima slobodnog novinarstva koja omogućuju da bude nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije u društvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala i da bude važno sredstvo u borbi protiv rasizma i ksenofobije, segregacije, predrasuda i korupcije.
Laž je, kao i smrt, postala prirodnim stanjem, normom ponašanja i lažljivci su normalni građani. I ako za išta treba odati priznanje Dobrici Ćosiću, srpskom piscu i neuspješnom predsjedniku Jugoslavije, onda je to za autorsku repliku: ''Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije''.
Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja više ne obuhvaćaju življenu stvarnost, tamo se javlja potreba za obrazlaganjem, za utemeljenjem.
Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego, u prvome redu - kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine, a onda i novinarske, leži, kako reče Heidegger, ''jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome''. Novinar, u slobodi i u poštivanju prema životu i istini svakog bitka, služi istini.
Nama je valjda jasno da novinarstvo, ako se više ne da razlikovati od organizirane laži, predstavlja zločin. Ipak čudno je da se općenito smatra da ovaj zločin ne treba kažnjavati.
U Hrvatskoj se mi sada djelomice odmaramo od onih koji su širili govor mržnje, huškali na rat i govorili nam da svatko onaj tko ne želi lagati za domovinu je izdajnik i neprijatelj, ali da nije bilo pedesetak a možda i manje nezavisnih novinara koji se nisu dali zastrašiti i koji nisu odustali od profesionalnog odnosa prema poslu (među njima sam i ja), slijedeći bi novinarski naraštaj bio nepovratno promašen.
Postavlja se, dakle, slijedeće pitanje: Kako preoblikovati medije, posebno elektronske, u značajnije protagoniste stvaranja tolerantnijih, mirnijih i zdravijih društava?
Kad su novinari mani od makovog zrna, vlast pravi pitu od javnosti. Ja se nadam da mogu postati eho onih kolegica i kolega koji se nisu umanjili pred moćnicima i koji su svih ovih godina svjedočili vrijednosti slobode i demokracije. Dijaloške vrijednosti.
Dakle, kolega Stojiću, ako si za, ako ne želiš samo davati glas prorocima kaosa HDZ-a koji slave nestanak Latinice, krenimo u raspravu. Ako ne, još uvijek te čekam kod O.K. Regionala. A možeš se u miru povući iz ovoga virtulanog Tombstonea. U našoj profesiji ima već puno kalkulanata i kukavica. Bez brige, ne bi ti bio prvi.

 d.pilsel@zamir.net 
(REX)