GASTRBAJTER U PULI
Piše:Gordan Stojić
Neki su se moji istrijanski prijatelji silno zabrinuli jer ništa ne rekoh o Thompsonu. Da se odmah razumijemo, ja sam dečko iz grada. Kada sam odrastao krajem 70-tih i početkom 80-tih ljudi s kojima sam se družio puno su čitali: Kafku, Dostojevskog, Nietzschea. Oni vudreniji među nama proučavali su Lautreamonta, Rimbauda i Trakla. Slušao se Novi val. Pamtim i neke uspješne pulske  bendove iz tog vremena: Atomsko sklonište, Lilihip i Tingl-tangl. 25 godina kasnije evo nam neurbanog i u početku karijere krezubog  tipa koji je glasovnim stilom nalik Alenu Islamoviću. Tekstovi su mu epski deseterci u kojima spominje didove opanke i ognjišta. Ljudi dragi, ja te stvari ne razumijem. Moji su roditelji imali na nogama cipele, a ognjištu najviše liči moj radijator u sobi. Čitao sam knjige o 2. svjetskom ratu i znam da je Pavelić Mussoliniju prepustio cijelu Hrvatsku obalu da bi ga ovaj instalirao na vlast. Znam što se događalo u Jasenovcu i Gradiški Staroj. Od 1991. ušlo je u modu slavljenje NDH, a neki pripadnici hrvatske vlasti silno su se hvalili očevima i djedovima, pripadnicima ustaškog pokreta. Po birtijama diljem hrvatske na zidovima su visjele Pavelićeve slike, a neki profesori po školama, najčešće bivši predavači marksizma, odjednom postaše poklonici Jure i Bobana. Nije stoga čudno da je u crnu košulju uskočio uvijek za dom spremni Marko, ali i niz drugih klinaca. Nemojte zaboraviti, u Hrvatskoj je tek se 7% ljudi završilo fakultet, a čak 40% ih se može smatrati nepismenima. Politički poražena HDZ-ova desnica dohvatila se našeg Marka. Ako već ne mogu na bilo kojim izborima prijeći izborni prag, onda barem mogu organizirati ustašofilske koncerte po Hrvatskoj, a posebno im je draga antifašistička Istra. Osobno sam protiv zabrana. Neka Marko zakupi dvoranu i pjeva. Ustaško znakovlje je zakonom zabranjeno, pa neka djeluju policija i sudstvo. Što se mene tiče, na Thompsonov koncert ne bih išao čak i da mi daju besplatnu kartu od zlata.