TEKST PORTALA WORLD DOG FINDER
Na raskrižju Balkana, Srednje Europe i Sredozemlja nalazi se Istra koja ima fascinantnu povijest, geologiju, floru i faunu. Na relativno malom području (oko 4000 km2) prolazi se od stjenovite obale i pojasa mediteranskog grmlja i šume kroz područja nisko intenzivne poljoprivrede bogate divljim cvijećem i životinjama.
Udaljeno od obale, zemlja se uzdiže na 1000 m ili više nadmorske visine sa širokim podmorskim travnjacima, vapnenačkim klancima i sjajnim bukovim šumama. Iza Limskog kanala, ušća poput fjorda, koji razdvaja sjevernu i južnu Istru, klimatski su uvjeti slični onima koji se nalaze na jugu Grčke i južne Italije.
Fauna je u istri zastupljena u nekoliko kategorija od kojih je sisavaca čak 93 vrste od kojih je 56 zaštićeno zakonom. Tu se nalazi 229 vrsta ptica od kojih je čak 111 gnjezdarica. 42 vrste gmazova živi u Istri od kojih je 20 zaštićeno zakonom te se smatraju ugroženima. Zastupljeni su brojni vodozemci, žabe i gatalinke te u krškim jamama možemo pronaći i čovječju ribicu.
Na Brijunima, koje spadaju pod Istarsko područje, nalazi se jedna od najstarijih maslina na svijetu koja je preko 1.600 godina stara. Istra je također dom Boškarina - istarskog goveda koje je kroz povijest pomagalo poljoprivrednicima u obradi zemlje i nošenja teškog tereta. Boškarin je također najveća endemska vrsta koja potječe iz Istre.
Kroz povijest, ljudi i životinje su surađivali na raznim poljima života, a možda i najpoznatija i najjača veza je ona psa i čovjeka. Istra je rodno mjesto ponajboljih svjetskih lovačkih pasa - istarskim goničima kratke i oštre dlake. Ovi psi spadaju pod neke od najkvalitetnijih lovačkih pasmina na svijetu te su specijalizirani za lov na teškom krškom terenu. Ovu odliku ne posjeduje velik broj lovačkih pasmina te su istarski goniči jedni od rijetkih koji se snalaze na velikom broju teških i nepristupačnih terena.
Istarski goniči su vrijedni i odlučni psi čiji karakter je prvenstveno okrenut radu. Rijetki vlasnici ovih pasa se odlučuju za njih kako bi im bili kućni ljubimci. Ako vas zanima ova pasmina, imajte na umu da su ovo radni psi te nisu prilagođeni tome da odmaraju kod kuće već su najsretniji kada love. Njihov primarni plijen je zec i lisica.
Popularnost istarskih goniča odavno je poznata u lovačkom svijetu stoga vas ne treba čuditi ako na koje naiđete van granica Lijepe Naše. Ovi psi koriste se u lovačke svrhe u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj, Srbiji, BiH, Makedoniji i Grčkoj, a postoje i poneki zaljubljenici ove pasmine koji se trude proslaviti ju i u SAD-u.
Istra je zanimljiva regija koja osim prirodnih ljepota i jedinstvenih ljudi ima neke unikatne povijesne i životinjske blagodati s kojom se malo koja regija u svijetu može pohvaliti. Zanimljivo je znati koliko se vrijednih stvari razvilo na površini koja jedva prelazi 4000 km2.
Istarski kratkodlaki gonič
Ustrajan gonič, osobito za lov zeca, lisice, divlje svinje, a može se koristiti i kao krvosljednik. Pasmina potječe od stare forme “istočno jadranskog bijelog goniča s oznakama”. Najstariji dokazi potječu iz razdoblja između 1327. i 1348. godine, a nalaze se u klaustoru Franjevačkog samostana u Dubrovniku, gdje postoji kapitel s 4 psa koji prikazuju ovu staru formu goniča. Pored toga u kapeli na groblju kraj mjesta Beram (Istra), na slici “Poklonstvo triju kraljeva” iz 1474. godine naslikan je istarski kratkodlaki gonič.
Za lov se lako obučava, a zbog svojih odličnih lovnih osobina omiljen je kod lovaca. Izuzetno je pogodan za lov na oštrom kamenitom (krškom) terenu, ali i na svim drugim lovnim terenima. Glas je jak i zvonak. Dobroćudan, blag, poslušan, nije plašljiv niti agresivan, temperament živahan. Vrlo je privržen svom gospodaru. Rezerviran prema nepoznatim osobama.
Pas plemenitog izgleda, brakoidne građe, srednje veličine, vitkog elegantnog tijela, bez grubosti, skladnih pokreta, kratke fine dlake, snježno-bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Razlika u spolovima mora biti izražena.
Istarski oštrodlaki gonič
Istarski oštrodlaki gonič pasmina je srednje veličine, rustičnog izgleda, snažne građe te oštre dlake bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Istarski oštrodlaki gonič potječe iz Hrvatske te se prvi put javlja oko 1850e godine i koristi se za lov na lisice, zečeve i divlje svinje. Najstariji opis istarskog oštrodlakog goniča nalazi se u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine. Istarski oštrodlaki gonič se i danas drži uglavnom kao lovački pas. Rjeđe je kućni ljubimac.
Osnovna je boja dlake istarskog oštrodlakog goniča snježnobijela. U pravilu, uši su narančaste. Na čelu se često nalazi veća ili mala oznaka jednake boje i tad se govori o »zvijezdi«. Uši mogu biti posute i malim žutonarančastim oznakama, što je vrlo cijenjeno i smatra se znakom čistokrvnosti. Više ili manje narančaste oznake u obliku malih točaka ili malih pruga mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu, a najčešće su u predjelu korijena repa (no ne smiju dominirati nad temeljnom bijelom bojom). Boja oznaka treba biti jasna (ne blijeda, tamna ili smećkasta). Postojanje treće boje je nepoželjno.
(rex/world dog finder/foto facebook Udruga za zastitu zivotinja FENIX Labin)
