DUGE LISTE ČEKANJA
Najavljeno donošenje novog Pravilnika o namjeni i uvjetima upravljanja dijelovima luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja ponovno je otvorilo pitanje načina dodjele stalnih komunalnih vezova, dugih lista čekanja i mogućih zlouporaba sustava.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture tijekom 2026. godine trebalo bi donijeti pravilnik kojim će se detaljnije urediti sustav komunalnih vezova i visina lučkih tarifa. Međutim, prema upozorenju Alena Sindičića iz Krka, iz dosad poznatog pravnog okvira proizlazi niz pitanja koja bi prije donošenja novih pravila trebalo jasno razriješiti.
Tko se stvarno može smatrati lokalnim korisnikom?
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama prednost pri dobivanju jednog stalnog veza povezuje s prebivalištem, odnosno sjedištem vlasnika plovila na području jedinice lokalne samouprave u kojoj se luka nalazi. Takvo rješenje na prvi pogled djeluje logično, no otvara pitanje što se u praksi smatra stvarnim lokalnim korisnikom.
Postojeći pravilnici pojedinih lučkih uprava često boduju trajanje neprekidnog prebivanja na određenom području. Ako budući državni pravilnik ne bude sadržavao sličan kriterij, postoji mogućnost da osobe koje na nekom području stvarno ne žive ostvare prednost samo na temelju formalno prijavljenog prebivališta.
Time bi se stanovnici koji desetljećima žive u određenom mjestu mogli naći u jednakom položaju s vlasnicima apartmana, kuća za odmor ili vikendica koji ondje samo prijave prebivalište radi ostvarivanja prava na vez. Sindičić upozorava da cilj propisa ne bi smio biti diskriminiranje novih stanovnika, poduzetnika ili stranih državljana, nego jasno utvrđivanje svrhe prednosti koju zakon daje lokalnom stanovništvu.
Je li pravnoj osobi dovoljno formalno sjedište?
Posebno je osjetljivo pitanje pravnih osoba. Ako je trgovačkom društvu za ostvarivanje prednosti dovoljno samo registrirano sjedište na području određene jedinice lokalne samouprave, postavlja se pitanje može li bilo tko osnovati društvo ili premjestiti njegovo sjedište u obalni grad i tako steći isti položaj kao dugogodišnji lokalni stanovnik ili poduzetnik.
Vlasnik takvog društva ne mora živjeti na području na kojem traži vez, a može biti i strani državljanin. Ako je jedini kriterij formalna adresa sjedišta, društvo osnovano neposredno prije podnošenja zahtjeva moglo bi ostvariti jednaku prednost kao poslovni subjekt koji je desetljećima stvarno povezan s lokalnom zajednicom.
Otvara se i pitanje može li jedna osoba osnovati više jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću, prijaviti više plovila i preko različitih pravnih osoba ostvariti više komunalnih vezova.
U takvom scenariju povoljan komunalni vez, namijenjen lokalnim potrebama, mogao bi postati svojevrsna jeftina zamjena za privatnu marinu.
Jedan vez po korisniku ili po formalnom vlasniku?
Jedan od ozbiljnijih problema jest razlika između formalnog vlasnika plovila i osobe ili poslovnog subjekta koji se plovilom stvarno koristi. Moguće je da više plovila formalno bude upisano na različite članove iste obitelji, dok ih u praksi koristi isti obrt ili trgovačko društvo za obavljanje jedne gospodarske djelatnosti.
Ako se pri dodjeli vezova provjerava samo ime vlasnika, ograničenje broja vezova moglo bi se zaobići raspoređivanjem vlasništva na povezane osobe.
Tako bi članovi jedne obitelji formalno mogli imati po jedno plovilo i jedan komunalni vez, iako sva plovila koristi isti gospodarski subjekt. Novi pravilnik zato bi morao jasno razlikovati vlasnika plovila od njegova stvarnog korisnika te definirati povezane osobe i subjekte.
Što se događa kada se plovilo proda?
Dodatna pitanja nastaju kod promjene vlasništva ili suvlasništva plovila. Ako je pravo na komunalni vez vezano uz određeno plovilo i njegova vlasnika, potrebno je jasno propisati prestaje li to pravo prodajom plovila, djelomičnim prijenosom vlasništva ili promjenom stvarnog korisnika.
Bez preciznih pravila postoji rizik da se komunalni vez faktično prenosi zajedno s plovilom. Dosadašnji vlasnik mogao bi, primjerice, zadržati manji suvlasnički udio, dok bi plovilo i vez u stvarnosti preuzela druga osoba. Na taj bi način neprenosivo pravo korištenja ograničenog javnog resursa moglo dobiti tržišnu vrijednost i postati predmetom prikrivene trgovine.
Neizvjesna sudbina postojećih lista čekanja
Diljem hrvatske obale građani na komunalni vez čekaju godinama. Zahtjeve su podnosili prema različitim pravilima, jer lučke uprave imaju vlastite sustave bodovanja, evidencije i načine vođenja lista čekanja. Donošenjem državnog pravilnika morat će se odgovoriti na pitanje što će biti s postojećim zahtjevima.
Nije jasno hoće li se dosadašnje liste poništiti i ponovno bodovati, hoće li se zadržati postojeći redoslijed ili će se novi kriteriji primijeniti i na zahtjeve podnesene prije deset ili više godina. Bez preciznih prijelaznih odredbi moglo bi se dogoditi da osobe koje su godinama čekale prema jednom sustavu iznenada izgube svoju poziciju. Umjesto uređenja sustava, novi bi pravilnik tako mogao proizvesti dodatnu pravnu nesigurnost.
Primjer Krka pokazuje potrebu za javno provjerljivim evidencijama. Sindičić kao primjer navodi sustav Županijske lučke uprave Krk, čiji pravilnik propisuje bodovanje, utvrđivanje redoslijeda i vođenje lista čekanja.
Međutim, smatra da iz javno objavljenih lista građani ne mogu jednostavno provjeriti stvarni redoslijed prema broju bodova, s kojeg je mjesta na listi pojedini korisnik dobio vez i prema kojim kriterijima. Usporedbom dviju javno objavljenih lista sklopljenih ugovora, objavljenih u razmaku od nekoliko mjeseci, uočeno je da je s kasnije liste nestao veći broj prethodno evidentiranih stavki.
Iz dostupnih podataka, tvrdi Sindičić, nije moguće zaključiti jesu li pojedini ugovori prestali, jesu li se vezovi oslobodili ili je promijenjen način vođenja evidencije. U evidencijama se navodno pojavljuju i slučajevi u kojima se ista oznaka plovila nalazi među korisnicima sklopljenih ugovora i među aktivnim zahtjevima za vez.
Takve pojave same po sebi ne dokazuju nezakonitost, ali ukazuju na potrebu da evidencije budu ažurne, međusobno povezane i javno provjerljive.
Što bi novi pravilnik morao urediti?
Novi državni pravilnik trebao bi jasno propisati što se smatra stvarnim prebivalištem, kako se postupa u slučaju sumnje na fiktivnu prijavu te koliko dugo osoba mora imati prebivalište na određenom području kako bi ostvarila prednost. Također bi trebalo definirati je li pravnoj osobi dovoljno samo formalno sjedište ili mora dokazati stvarnu gospodarsku i poslovnu povezanost s lokalnom zajednicom.
Potrebno je urediti razlikovanje formalnog vlasnika i stvarnog korisnika plovila, korištenje više vezova preko članova obitelji i povezanih društava, promjene vlasništva i suvlasništva te sprječavanje prijenosa ili trgovine pravom na komunalni vez.
Jednako su važna jedinstvena pravila vođenja i ažuriranja lista čekanja, javna provjerljivost redoslijeda dodjele, zaštita postojećih podnositelja zahtjeva te učinkovit nadzor nad radom županijskih lučkih uprava.
Ograničen javni resurs mora se dodjeljivati prema jasnim pravilima
Komunalni vezovi ograničen su javni resurs, a u brojnim obalnim gradovima i općinama potražnja je znatno veća od raspoloživog broja vezova. Zbog toga nije dovoljno propisati nekoliko formalnih uvjeta i očekivati da će sustav sam po sebi biti pravedan i otporan na zlouporabe.
Građanima mora biti omogućeno da provjere tko je dobio vez, prema kojem kriteriju, s kojeg mjesta na listi čekanja i zbog čega je upravo taj korisnik imao prednost. Ako takva provjera nije moguća, nema ni stvarne transparentnosti.
Pitanje komunalnih vezova ne odnosi se samo na pojedine korisnike ili jednu lučku upravu. Riječ je o temi od javnog interesa koja se tiče cijele hrvatske obale, od Istre do Dubrovnika, i koja zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu prije donošenja novog državnog pravilnika.
(rex)
