DESETA JUBILARNA ZBIRKA PJESAMA
Ovih dana, istarska pjesnikinja i književnica Denis Kožljan, izdala je u vlastitoj nakladi, svoje ukupno četrnaesto samostalno djelo, jubilarnu desetu zbirku pjesama pod naslovom „Dodiri daljine“. Zbirka je zapravo cjelina od oko stotinjak pjesama, pisanih na standardu, a lirskog dodira. Autorica slavi u njima ljubav kao uzvišeno osjećanje radosti i ljudskog razumijevanja. Njena ljubav prema muškarcu, u ovom slučaju, muškarcu, iskrena je i duboka ali istovremeno poremećena opterećenošću filozofije života u okovima današnjice.
Svaki novi naslov je zapravo jedna nova romansa koja ponekad , lagano u sebi isprepliče i elemente erotičnosti. Iako poezija danas ima sve manje poklonika, njeni stihovi jednostavno čovjeka približavaju čitanju, a ujedno i opuštanju od dubokih razmišljanja za egzistenciju u jednom modernom vremenu brzine i napetosti. Pjesnikinja piše kao i u većini svojih djela, gotovo u jednom dahu, potpuno predavajući se momentu bezgraničnog davanja sebe osobi o kojoj piše, s kojom razgovara, ali i oživljava pojam ljubavi. Kad zatreba, ona vješto povisuje ton i teatralno pri kraju pjesme želi iskazati poantu doživljenih strasti. Duša je zapravo metafora povjerenja, predanosti, nade, a ponekad je u samom stihu iznešena komunikacija između dvoje ljubavnika, prijatelja, partnera, sasvim svejedno. Kožljan drži cijelo vrijeme, poklonike svoje poezije u neizvjesnosti slijeda događanja, a zapravo se opet sve svodi na ljubavnu propovjed, ispisanu kao psalam, kao konstantu u koju se i nema razloga posumnjati, kojoj se jednostavno mora vjerovati.
Izdvojiti treba neke naslove. „Prevrtljivo“, „Postojiš“, „Doći ću“, „Siva mrlja“, „Odvojena“, „Present passione“, „Svjesna“, „Na ledu“. (Rex)
