U VREMENU STALNE STIMULACIJE MOZAK TRAŽI PREDAH
Problemi s koncentracijom, teško vraćanje fokusa nakon pogreške, preplavljenost emocijama, stres i osjećaj da nam je glava neprestano "puna". Sve su to situacije koje su mnogima dobro poznate. U vremenu u kojem smo gotovo stalno okruženi ekranima i informacijama, o odmoru mozga govori se sve više. Jedan od pristupa koji je posljednjih godina privukao pozornost je neurofeedback, a u Puli se njime već nekoliko godina bave Nina Anđelković, mag.psych. i Leana Babić, bacc.med.tech..

Nina Anđelković, magistrica psihologije i znanosti psihosocijalnog savjetovanja, u svom radu povezuje psihologiju, mentalni trening i suvremene neurotehnologije. Vlasnica je obrta DUEL za savjetovanje i edukaciju, a posebno iskustvo ima u radu sa sportašima, djecom i mladima. Dio je i omladinskog pogona NK Istre 1961 kao koordinatorica mentalnog zdravlja. Neurofeedbackom se bavi već pet do šest godina. U početku ga je, kaže, zamišljala prvenstveno kao dodatak radu sa sportašima. Međutim, praksa ju je odvela u nešto širem smjeru.

"Mislila sam da će to biti nešto popratno za sport, a onda je ostalo nešto što radim svaki dan", govori Anđelković, dodajući kako danas velik dio klijenata čine upravo djeca.

Što se zapravo događa tijekom neurofeedbacka?

Najjednostavnije rečeno, neurofeedback je trening u kojem osoba dobiva povratnu informaciju o vlastitoj moždanoj aktivnosti. Riječ je o neinvazivnoj metodi koja se temelji na EEG-u, odnosno bilježenju moždanih valova. U DUEL-u trening traje otprilike 30 do 40 minuta, a prije početka radi se procjena potreba i ciljeva pojedine osobe. Po potrebi se uključuje i brain mapping, odnosno detaljnije kvantitativno EEG mapiranje.

Na glavu se postavljaju elektrode koje bilježe moždanu aktivnost, dok osoba za to vrijeme može gledati film ili crtić, slušati glazbu ili pratiti drugi sadržaj na ekranu. Tu počinje zanimljiv dio. Softver prati moždanu aktivnost u stvarnom vremenu. Kada se ona kreće unutar zadanih parametara, sadržaj se normalno prikazuje. Kada se od njih udalji, primjerice, slika se može zatamniti ili suziti, zvuk postati tiši ili se igra zaustaviti. Osoba pritom ne mora svjesno razmišljati o tome kako će "ispraviti" moždane valove. Upravo kroz tu povratnu informaciju mozak postupno uvježbava samoregulaciju.

"To je trening mozga gdje se mozak uči kako sam sebe regulirati", jednostavno objašnjava Anđelković.

Najviše dolaze djeca, ali neurofeedback nije samo za njih

Iako su oko 70 posto njihovih klijenata djeca, neurofeedback nije metoda namijenjena isključivo najmlađima. U radu s djecom roditelji često dolaze zbog teškoća povezanih s pažnjom, koncentracijom i emocionalnom regulacijom. Nina kaže da su upravo njihove povratne informacije važan dio praćenja cijelog procesa. Promjene koje roditelji u praksi opisuju nisu nužno velike i nagle. Češće su vrlo konkretne, dijete može dulje ostati uz zadatak, poslušati uputu do kraja ili se lakše smiriti nakon frustracije.

No, među klijentima ima i odraslih. Nina se prisjeća da je njihov najstariji klijent imao 80 godina, dok među radno aktivnim odraslima često dolaze ljudi koji žive pod velikim pritiskom i stresom, poput poduzetnika, menadžera i osoba na vodećim pozicijama. Njihov je cilj često rad na koncentraciji, fokusu i lakšem nošenju sa svakodnevnim stresom.

Kada fizička priprema nije dovoljna

Posebno mjesto u Nininom radu zauzimaju sportaši. Tijelo sportaša može biti odlično pripremljeno, ali utakmica se ne odvija samo u mišićima. Dva loša dodavanja, promašaj, pogrešna odluka ili pritisak rezultata mogu u nekoliko trenutaka potpuno promijeniti mentalno stanje igrača. Upravo zato s njima radi na održavanju fokusa i emocionalnoj samoregulaciji.

Sportaš koji ostane "zarobljen" u pogrešci često je, kaže Nina, fizički još na terenu, ali mentalno više nije potpuno u utakmici. Vraća se na ono što je napravio, počinje negativan unutarnji razgovor, raste ljutnja ili strah, a sa svakom sljedećom situacijom povratak u igru postaje teži. Cilj treninga zato nije postići da sportaš više nikada ne pogriješi ili ne osjeti frustraciju. Cilj je da ga jedna pogreška ne odvede u sljedeću. Nina kaže da joj sportaši nakon određenog vremena znaju sami opisati razliku, dogodilo se nekoliko loših poteza, ali nisu zbog toga izgubili koncentraciju i "ispali" iz utakmice.

"Danas smo jednostavno prestimulirani"

Ipak, za sve veću potrebu za ovakvim oblicima mentalnog treninga Nina ne krivi samo zahtjevan posao, školu ili profesionalni sport. Smatra da živimo u vremenu u kojem je mozak gotovo neprestano izložen podražajima.

"Mislim da smo mi danas općenito prestimulirani", kaže. Mobitel je uz nas od jutra do večeri, informacije se izmjenjuju gotovo bez pauze, društvene mreže stalno nude nove sadržaje, a stres i užurbanost počeli su se doživljavati gotovo kao uobičajen način života.

Posebno je oprezna kada govori o djeci i ekranima. U praksi se, kaže, često susreće s teškoćama održavanja fokusa i koncentracije, a smatra da količina vremena pred ekranima tome sigurno ne pomaže. Slično vrijedi i za odrasle. Posao, obveze, nedostatak kvalitetnog sna, mobitel prije odlaska u krevet i stalni osjećaj da nešto još treba napraviti stvaraju začarani krug iz kojeg nije uvijek jednostavno izaći.

Zanimljivo je, kaže, što velike promjene ne moraju uvijek početi velikim potezima.

"Ljudi često nisu svjesni koliko je malo dovoljno za neku veću promjenu", govori Nina. Problem je što i ono za što nam treba 15 minuta dnevno teško održavamo nekoliko mjeseci, dok istodobno mnogo više vremena gotovo neprimjetno izgubimo na mobitelu.

Nema istog plana za svakoga

U DUEL-u neurofeedback treninzi provode se individualno. Nina naglašava da ne postoji univerzalan broj dolazaka koji će jednako odgovarati svakoj osobi. Najčešće se radi u ciklusima od 20 treninga, nakon čega se procjenjuje postignuto i odlučuje o nastavku. Kod nekoga jedan ciklus može biti dovoljan, dok je kod složenijih teškoća potreban dulji rad. Tijekom procesa bilježi se svaki trening, prati se stanje klijenta i protokol se prema potrebi mijenja.

U tome Nina vidi jedan od najvažnijih dijelova rada, ne prilagođavati čovjeka metodi, nego metodu čovjeku. Važno je pritom neurofeedback promatrati kao jedan od mogućih oblika treninga i podrške, a ne kao zamjenu za potrebnu liječničku dijagnostiku, psihoterapiju ili drugu propisanu terapiju. Upravo zato individualna procjena i realna očekivanja ostaju važan dio cijelog procesa.

Neurofeedback dostupan i u Puli

Iako se neurofeedback u svijetu koristi već godinama, u Istri još uvijek nije široko poznat. Nina kaže da je velik dio njihovih dosadašnjih klijenata do DUEL-a stigao preporukom, bez većeg oglašavanja. Sada žele ovu mogućnost približiti većem broju ljudi i dodatno proširiti tim. Za Ninu je pritom posebno važno što nakon godina provedenih izvan Pule svoje iskustvo danas može koristiti upravo u gradu iz kojeg je krenula. Suradnju s lokalnim sportašima i mladima doživljava i kao način vraćanja nečega zajednici.

DUEL se nalazi na adresi Mutilska ulica 42C u Puli, a više informacija o neurofeedbacku, brain mappingu, mentalnom treningu i ostalim uslugama dostupno je na njihovoj internetskoj stranici. Za informacije i dogovor moguće ih je kontaktirati na info@duel.hr ili na broj +385 95 3616 078.

(S.V.)