ORDINACIJA dr FRICA 

Pula je grad koji ima Arenu, jednog nogometnog prvoligaša, asfaltiranu Prvomajsku i jednog službenika u ambasadi u Norveškoj.
Nije to bog zna što, ali nas ipak raduje. Veseli se mali čovjek kad se svakih pedesetak godina nešto dogodi pa, eto, dobijemo i jednog svog predstavnika u diplomaciji. Ma što god on tamo radio, može kuhati čajeve, kavu i kuhano vino s klinčićima ali važno je da je naš.

Elem, u tijeku je i rušenje vrijednih toaleta iz doba Austro-Ugarske pa tako svjedočimo kako se jedan takav urušava – ili ga netko ruši – na S-krivini, u blizini nekad kultnog kafića DOC. To su bili objekti posebne vrste, svojevrsni spomenici vremena. U njima su, govorili su stariji Puljani, i najhrabriji znali, da prostite, usrati se, ne samo od potrebe nego i od same situacije i ambijenta.
Jer ti austrougarski zahodi nisu bili samo sanitarni objekt, nego i mala životna kušnja. Tko je jednom ušao unutra, znao je da izlazi kao drugačiji čovjek, malo ponizniji, malo mudriji i s jasnom spoznajom da je preživio iskustvo koje se ne zaboravlja lako.

Možda bi nam ipak trebao biti napor sačuvati sve objekte koji imaju ovakav, makar i pomalo neobičan značaj. Oni su dio našeg identiteta. Od svakoga smo povijesnog razdoblja dobili ponešto što bi trebalo sačuvati za one koji dolaze poslije nas. Pula je grad slojeva i priča od rimskih vremena i Arene, preko austrougarskih tragova i industrijskih desetljeća, pa sve do modernih kulturnih epizoda i rock’n’rolla koji je odjekivao do dana kada je figurativno zdvignuv mikrofona jedan Jim Morrison, kada je i rock bar na trenutak postao dio pulske legende.
U tom mozaiku povijesti svaki komadić ima svoje mjesto, pa čak i oni zahodi u kojima su se, kako kažu, i najhrabriji Puljani jednom u životu pošteno usrali.
(Nenad Marjanović dr Fric)