IN MEMORIAM ARINKA ŠEGANDO
Postoje ljudi koji ne trebaju veliku pozornicu da bi ostavili velik trag. Dovoljni su njihov glas, duhovitost, talent i ljubav prema ljudima i zavičaju. Takva je bila Arinka Šegando, profesorica glazbe u OŠ Kaštanjer, glazbenica, skladateljica, čuvarica istarskog glazbenog i kulturnog identiteta.

Pula se oprašta od žene koja je desetljećima bila dio njezina svakodnevnog života. Generacije slušatelja poznavale su je kao Šjoru Špiju s Radio Pule, a tisuće i tisuće slušatelja su subotom s osmijehom čekale novu epizodu Šjore Špije i njezinog Bel Moretta (Francija Blaškovića), koji su nam zajedno pružali britke, duhovite i beskrajno satirične kronike našega vremena i pogotovo života penzića. Kroz taj osebujni lik Arinka je govorila jezikom običnog čovjeka, s puno topline, humora i mudrosti, znala je nasmijati, ali i natjerati na razmišljanje. Satira je u njezinim rukama bila izraz ljubavi prema ljudima i gradu u kojem je živjela.

Prije radijskog mikrofona, ali i usporedo s njim, Arinka je živjela glazbu. Kao pjevačica i pokretačka snaga grupe Tingl Tangl ostavila je neizbrisiv trag na istarskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni. Bila je osebujna umjetnica koja se nije uklapala u kalupe. Njezina interpretacija, humor i scenski nastup bili su prepoznatljivi, iskreni i hrabri, uvijek svoji.

Sa svojim životnim suputnikom Francijem Blaškovićem dijelila je mnogo više od zajedničkog života. Dijelili su umjetnost, slobodu stvaranja, ljubav prema Istri, njezinim jezicima, ljudima i posebnom duhu. Njihova suradnja ostavila je dubok trag – od Tingl Tangla do Gori Ussi Winnetoua, od glazbe do radija, od satire do bezbrojnih zajedničkih projekata koji su postali dio kulturne memorije ovoga kraja.

Iza nje ostati će i pjesme koje se nikad neće zaboraviti kao što su Ća bi škola da ni mene, Istra ti materina, Ja sam penzić gol i bos i cijeli jedan niz ekoloških pjesama, te uradci sa Tingl Tangl i Gori Ussi Winetou.

Pula i Istra je nikad neće zaboraviti, a obitelj moli za tihu sućut.

(dv)