PODNI MOZAICI IZ 5. STOLJEĆA UGLEDALI SU SVJETLO DANA
Podni mozaici iz 5. stoljeća ponovno su ugledali svjetlo dana tijekom revizijskih arheoloških istraživanja na ranokršćanskom i srednjovjekovnom crkvenom kompleksu u Betigi, provedenih u sklopu međunarodne suradnje između Arheološkog muzeja Istre i njemačkog sveučilišta Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg. Nakon izrade digitalne dokumentacije čitavog lokaliteta, planiraju se konzervatorsko-restauratorski radovi koji će doprinijeti njihovom očuvanju.
Između 25. svibnja i 7. lipnja Arheološki muzej Istre proveo je revizijska arheološka istraživanja na crkvenom i samostanskom kompleksu sv. Andrije u Betigi, nadomak turističkog naselja Barbarige. U suradnji s Odsjekom za kršćansku arheologiju pri Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg, ponovno su otkriveni ranokršćanski mozaici, prvi put nakon arheoloških istraživanja provedenih 1970-ih godina. Cilj revizijskih istraživanja bila je izrada digitalne dokumentacije, uključujući 3D model lokaliteta izrađen primjenom 3D laserskog skenera i fotogrametrije.
Crkveni kompleks u Betigi jedan je od najznačajnijih ranokršćanskih lokaliteta u Hrvatskoj smještenih na ruralnom području, izvan tadašnjih kasnoantičkih urbanih središta. Početkom 5. stoljeća na tom je mjestu, oko groba nepoznatog lokalnog sveca, podignuta tzv. cella trichora, odnosno memorijalna trolisna kapela s podnim mozaikom. Tijekom razdoblja od 5. do 7. stoljeća u više se faza razvio crkveni kompleks, kasnije posvećen sv. Andriji, koji obuhvaća spomenutu kapelu, trobrodnu baziliku s još jednim podnim mozaikom, portik s atrijem i cisternom, baptisterij (tj. krstionica) i mauzolej.
Pretpostavlja se da se u Betigi već tijekom 7. stoljeća nastanila monaška zajednica koja je tijekom ranog srednjeg vijeka nastavila dograđivati kompleks te crkvu opremila novim predromaničkim kamenim liturgijskim namještajem. Crkveni kompleks i samostanski sklop s pomoćnim prostorijama povezanim s prisutnošću i djelatnošću redovnika napušten je tijekom razvijenog srednjeg vijeka, vjerojatno u 13. stoljeću.
Lokalitet je prvi put istražen 1970-ih godina kada je Arheološki muzej Istre pokrenuo zaštitna istraživanja nakon kojih su od 1975. do 1979. godine uslijedila sustavna iskopavanja. Ta su iskopavanja iznijela na vidjelo crno-bijeli mozaik u trolisnoj kapeli te polikromni, tj. višebojni mozaik u središnjem brodu bazilike. Tom su prilikom otkriveni brojni izvorni arhitektonski elementi, ulomci ranokršćanskog liturgijskog namještaja kao i ulomci kasnijeg predromaničkog namještaja. Također je pronađena velika količina pokretnih nalaza, najvećim dijelom ulomaka keramičkog i staklenog posuđa.
U sklopu ovogodišnje kampanje revizijskih istraživanja ponovno su otkriveni i dokumentirani ranokršćanski podni mozaici. Osim bogate kompozicije koja uključuje kompleksne geometrijske i vegetabilne motive poput bršljanovih vitica, lotosova cvijeta i drva života, mozaici u Betigi dodatno se ističu zbog prisutnosti četiri natpisa. U trolisnoj kapeli djelomično je sačuvan natpis koji bi se mogao iščitati na sljedeći način:
Natpis se može prevesti kao: „U čast blaženih svetaca, Felicianus i Ingenua, veliki grešnici, napravili su [ovo]“. Drugim riječima, vrlo je moguće da su Felicianus i njegova supruga Ingenua bili naručitelji izrade ovog mozaika, a možda i same memorijalne kapele. Ovaj natpis mogao upućivati na to da memorijalna kapela izvorno nije bila posvećena sv. Andriji, već Svima Svetima. Potvrdu da je crkveni kompleks kasnije doista bio posvećen sv. Andriji nalazimo na predromaničkom kamenom spomeniku iz 9. stoljeća na kojem je uklesan natpis S[anctus] Andreas fam[ulus Dei], odnosno „Sveti Andrija, sluga Božji“.
Pod središnjeg broda bazilike krase još tri natpisa. Na njima su ovjekovječena imena pojedinaca, odnosno mecena koji su darovali sredstva za izradu mozaika. Tako je svećenik imenom Dalmatius omogućio izradu 300 rimskih kvadratnih stopa podnog mozaika, što odgovara površini od oko 26 m2. Imućni par Aquilinus i Urania, kako doslovno stoji u natpisu, „sa svojima„ (cum suis) pridonio je izradi 300 rimskih kvadratnih stopa. Treći natpis svjedoči o muškarcu Florentiusu koji je također sa svojima dao napraviti 200 rimskih kvadratnih stopa mozaika.
Od posljednjih konzervatorsko-restauratorskih radova izvedenih krajem 1970-ih i početkom 1980‑ih godina, na mozaicima su mjestimice nastala oštećenja, zbog čega će se uskoro provesti novi konzervatorsko-restauratorski radovi. U istraživanju su, uz voditelja Emila Kmetiča-Marceaua, sudjelovali kustos Josip Seličanec te dr. sc. Arabella Cortese, znanstvena asistentica na Odsjeku za kršćansku arheologiju pri Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg, zajedno s osmero studenata tog sveučilišta.
Daljnja revizijska istraživanja planirana su za 2027. godinu, a bit će usmjerena na prostorije samostanskog kompleksa koje nakon sustavnih istraživanja 1970-ih godina nisu bile obuhvaćene konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Na taj će se način omogućiti konzervacija izvornih struktura što će doprinijeti njihovom dugoročnom očuvanju nakon decenija izloženosti propadanju. Crkveni i samostanski kompleks sv. Andrije u Betigi danas je ograđen i zasad nije dostupan javnosti. Po završetku konzervatorsko-restauratorskih radova na mozaicima bit će omogućeno razgledavanje lokaliteta uz prethodnu najavu Arheološkom muzeju Istre.
(Emil Kmetič-Marceau/foto: Josip Seličanec)
