VAR POGURAO LOKOMOTIVU
Kako nakon poraza tvrditi da svi igrači zaslužuju pohvale? Kako se nakon domaćeg poraza uopće možeš osjećati dobro? A ipak, možeš.
Ovi mladi dečki, od kojih dvojica u početnoj postavi još nemaju ni pravo glasa, pokazali su da je nogomet najljepša igra na svijetu kada se igra srcem, hrabro i bez kalkulacija. Balavci u zeleno-žutom dresu, balavci i to u najpozitivnijem mogućem smislu te riječi, odigrali su utakmicu koja vraća vjeru u budućnost Istre 1961.

Sve bi izgledalo potpuno drukčije da se suci nisu odlučili umiješati u konačan ishod. Kod fantastičnog pogotka Škafara Žužića s više od dvadeset metara tražilo se nešto što bi gol moglo poništiti  i pronašlo se,  VAR, koji dotad kao da nije ni postojao, odjednom je proradio i zaključio da je jedan igrač ometao Posavca. Jebiga, kad se već uključio, morao je opravdati svoje postojanje.
A onda završnica. Lopta je navodno završila iza crte, ponovno se ukazao VAR. Ovoga puta nije dosuđeno zaleđe, ovaj put igrač nije smetao golmanu, opet odluka na šetetu Istre, opet odluka koje je izazvala mnogo polemika. Još jednom se stekao dojam da je tehnologija proradila baš onda kada je trebalo donijeti odluku koja će usmjeriti utakmicu.

Unatoč svemu, ova momčad zaslužuje veliki pljesak. Od Kolića, Hrvatina i Šepića, preko odličnih Miettinena i Nasraouija, domaćeg bisera Kablara, pravog otkrića Albarracína, pa Šaranića, neumornog Jaganjca, Frederiksena i hiper-talentiranog Škafara Žužića, do Ahmetija, Doumbije, Goričana i Maurića – svi su pokazali da Istra 1961 ima momčad na koju može biti ponosna.
Publika je to prepoznala. Prepoznala je potencijal ove ekipe, energiju, zajedništvo i kvalitetu koja može donijeti mnogo lijepih trenutaka. Ostaje samo nada da će se u nastavku prvenstva o pobjednicima odlučivati isključivo na travnjaku, jer ako ova mlada Istra nastavi igrati ovako, njezina budućnost izgleda itekako svijetlo.

(NMF)