ALDO BANOVAC JE S ALDOM BURŠIĆEM OTKRIO MATU PARLOVA
Aldo Banovac je rođen u Puli, 7. lipnja 1931. godine, a umro je 13. rujna 1982. godine. Bio je prvak Hrvatske 1950. u perolakoj i 1960. u poluvelter kategoriji, boksački reprezentativac Hrvatske i Jugoslavije. Nakon 20 godina aktivne karijere bio je trener u Boksačkom klubu Pula, te je dobio naslov zaslužnoga sportaša Istre. Korektan u borbi, izgradio je izvanrednu tehniku i koristio se snažnim udarcima. Jedan od omiljenih pripadnika velike pulske boksačke zajednice, koji je s Aldom Buršićem 1964. utemeljio školu boksa za mladež i idućih godina odgojio niz naraštaja vrhunskih boksača na čelu s Matom Parlovom.

Počeo je boksati davne 1947. godine, a boksao je sve do 1970. godine, te je odboksao oko 600 mečeva. Bio je veliki tehničar, srčan borac i jak udarač. Publika ga je obožavala, svojim boksačkim majstorstvom i borbenim srcem na noge je dizao pune dvorane i stadione. U svojoj boksačkoj karijeri prošao je kroz pet generacija. Boksao je za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske, a bio je idol svim boksačima koji su prošli kroz pulsku boksačku dvoranu, a neki od njih izrasli su u velike boksače i šampione, a najveći od njih je zasigurno bio Mate Parlov. Od boksačke karijere opraštao se šest puta, jer njegove kolege boksači i obožavatelji nisu mu dali da ode s ringa. Željeli su i dalje uživati u njegovom profinjenom boksačkom majstorstvu.

U svom klubu sparirao je sa svima neovisno o kategoriji. Pa tako i sa čuvenim Čuvalom iz Kanade koji je boksao u teškoj te je imao meč sa Muhamedom Alijem. Aldovo precizno oko i nepogrešiv osjećaj birali su nove boksačke nade jugoslovenskog boksa. Do posljednjeg dana svoga života radio je kao trener s mladim boksačima na koje je velikodušno prenosio svoje ogromno iskustvo te velebno znanje boksačke vještine, a oni su ga odmilja zvala ''Al Banolo''

Svi su ga voljeli kao boksača a što je još važnije i kao predivnog čovjeka. Bio je skroman, običan, jednostavan a opet tako velik. Svoju boksačku veličinu prikazivao je jedinu unutar ringa dok je izvan ringa prikazivao svoj talent prema slikanju. Tako je svoje boksačke rukavice u krugu obitelji zamijenio kistom, paletom boja i platnom. To je slikao svojim jakim rukama koje su u ringu s nogu rušile mnoge protivnike a nerijetko i lomile vilice, ali na što se nikad nije ponosio. Izvan ringa slikao je remekdjela koja i dan danas krase zidove u domovima obitelji i bliskih prijatelja.

Do smrti je Aldo Banovac u pulskom boksačkom klubu bio učitelj boksa, a iza sebe je ostavio neizbrisiv trag u srcima ljudi koji su ga poznavali. U sportu je ostavio trag koji je ušao u vječnost te je on postao legenda. U njegovu čast ulica na Verudi, u gradu Puli, nosi njegovo ime i prezime: Ulica Legende Pulskog boksa Aldo Banovac, kako i priliči takvom boksačkom velikanu.

(REX)