IVAN MATETIĆ RONJGOV "OTAC" JE ISTARSKE LJESTVICE
Ivan Matetić Ronjgov (Ronjgi, 10. travnja 1880. - Lovran, 27. lipnja 1960.) bio je skladatelj, melograf i glazbeni pedagog.

Rođen u zaseoku Ronjgi (općina Viškovo) po kojem je dobio nadimak Ronjgov. Završio je učiteljsku školu u Kopru, gdje stječe prva glazbena znanja. Od 1899. godine službovao je kao učitelj u mnogim istarskim mjestima.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata kratko je vrijeme studirao glazbu u Beču, a godine 1919., kao i mnogi drugi Istrani Hrvati, emigrirao zbog talijanske okupacije.

Od 1919. do 1921. godine studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Franje Dugana st. Nakon studija živi i radi u Sušaku, gdje je od 1921. do 1925. nastavnik pjevanja na gimnaziji.

Godine 1923. Matetić na Sušaku osniva privatnu muzičku školu koja djeluje do njegova odlaska u Zagreb. U Zagrebu je od 1925. do 1938. godine tajnik Muzičke akademije. Nakon tajničkog djelovanja na Muzičkoj akademiji Zagreb, razdoblje mirovine i ratne godine provodi u Beogradu kod kćeri Ivke Matetić Damjanović, inače harfistice. Druga Matetićeva kći, Vjera Matetić, bila je profesorica solfeggia.

Poslije 1945. godine skladatelj je ponovno kratko vrijeme u Zagrebu gdje na Muzičkoj akademiji predaje glazbeni folklor. Godine 1947. nastanjuje se u Rijeci, gdje do 1951. djeluje kao profesor glazbene škole. Riječka muzička škola od 1963. godine nosi Matetićevo ime, a njegovim je imenom 1962. godine nazvana i muzička škola u Puli.

Prigodom 80. rođendana Josip Broz Tito odlikovao ga je Ordenom rada I. reda.

Fiksirao je «istarsku ljestvicu» - tonski niz od šest tonova i polutonova. Na temelju ovog otkrića mogao je zabilježiti narodna pjevanja ovog kraja, te skladati u tom duhu. Objavio je 1925. radove "O istarskoj ljestvici" i "O bilježenju istarskih popijevki" te godinu dana kasnije raspravu "Još o bilježenju istarskih popijevki". Njegova vokalna djela nastala su kasnije. U svoja četiri značajna teksta o istarskoj ljestvici, Ronjgov je postavio tezu o dva osnovna tipa istarskih narodnih melodija i predložio dvije moguće harmonizacije istarske ljestvice. Rasprave je objavio u časopisu za glazbena pitanja "Sv. Cecilija". Otkrio ju je jer je čuo starije ljude u selu da pjevaju, ali nekom čudnom ljestvicom, i tako je on napravio Istarsku ljestvicu.

Ostavio nam je velik broj zapisa narodne glazbe Istre i Hrvatskog primorja čija je osnovna karakteristika dvoglasno pjevanje na «tanko i debelo» i svirka narodnih instrumenata: sopila (roženica), miha i dvojnica. Harmonizirao je i obradio stotine napjeva.

Umro je u bolnici u Lovranu 27. lipnja 1960. godine. Sahranjen je na groblju u Opatiji.

Istarska ljestvica, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, 2009. godine, uvrštena je na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine svijeta.

Najpoznatija djela Ivana Matetića Ronjgova:

Ćaće moj (1932.) (tužaljka)
Roženice (1935. god; na stihove Mate Balote; za mješoviti zbor, alt i bariton solo)
Ča je more (mantinjada i tanac)
Istarska narodna himna
Naš kanat je lip (1956. god; na stihove Ljube Brgića)
    
Zborska djela

Istarski ples i Tičji pir
Vrbniče nad morem
Tamo doli puli mora
Cviće mi polje pokrilo
Brkica
Oj divojko jabuko rumena
Moja zemja (stihovi Drago Gervais)
Galijotova pesan (tekst Vladimir Nazor)

(rex)