KINO VALLI, PETAK, 13. OŽUJKA U 19 SATI
„Tragom medijskih napisa, na proljeće 2024., krenuo sam u potragu za istarskom Arkadijom. Putem sam se izgubio ili sam samo usnuo;            poput Alice u Chabrolovom filmu. U svakom slučaju ovo filmsko izvješće koje donosim nema nikakve veze sa stvarnošću. Ono je plod umjetničke izmišljotine.“
                                                                                                   RP.
Scenarij, režija i kamera: Robert Pauletta
Video i audio montaža: Marko Račan
Animacije: Sale Undertoon
Glazba: Branko Okmaca, pjevački zbor Praksa, Kalamos kvintet
Dizajn tona: Edi Cukarić i Branko Crnogorčić
Kostimi i rekviziti: Elica Iljoska

AUTOR FILMA O FILMU

Film, umjetničko-eksperimentalno-dokumentarne naravi, nastao je u periodu od 2024. do 2026. godine. Film je popraćen istoimenim stripom, jednom video instalacijom, a napisan je i libreto (14 pjevanja, koliko i postaja Via Dolorose), koji će biti objavljen u zasebnoj knjižici.

Motivacijsko polazište filma pronašao sam u nebrojenim medijskim napisima koji Istru superlativno uzdižu kao ultimativnu Arkadiju-zemlju ostvarenih snova. To je razglednica sreće i ispunjenja; destinacija superiornija od svake druge. Bilo da je riječ o tartufima ili džinu, pršutu ili antici Istra se ističe kao poželjan i primamljiv investicijski ulog. Neki to zovu brendiranjem.

Trenutni je naglasak na uspješno provedenu zelenu tranziciju (najuspješnija na Mediteranu), povratku stvarnog života i naravno susretljivoj domorodačkoj participaciji. Pritom se često glorificira i vizionarstvo Odabranih (očeva) koji su, u posljednjih 20 godina, Siroticu preobratili u Krasoticu. 

U potrazi za navedenom Istrom, a snimajući sam prešao nebrojene kilometre, naišao sam na jednu sasvim drugu sliku. O toj drugoj slici, kamerom zabilježenoj, sasvim subjektivno govori moj film. Postavljaju se pitanja o namjerama ili propustima, o interesu ili ne znanju Odgovornih, ali se isto tako propituje sklonost malog čovika lukrativnom oportunizmu i sitnom kratkoročnom interesu. 

Uslijed galopirajuće i neobuzdane urbanizacije, baština je rasprodana, a krajolik  napadnut sumanutom, nemaštovitom i prečesto ilegalnom  izgradnjom. Do nedavna, stoljećima prepoznatljivi istarski srednjovjekovni štih, gotovo je u potpunosti izbrisan. Tomu treba pridodati i metastatsku divlju izgradnju, manjkavu legislativu, problematičnu infrastrukturu, korupcijske navade te upletenost domaćeg i stranog kapitala koji je često suspektnog porijekla.
 
Ekološke su posljedice ove pomame nesagledive; već sada su mnoga mjesta južne Istre okupana permanentnim smradom.
Prema najavama struke, u skoroj budućnosti, trebao bi se u Istri razviti visoko profilirani kastinski turizam. 

U filmu se pitam u kojoj i u čijoj to Istri?
I na kraju, u filmu zaključujem, da se istarskom mentalitetu i identitetu desilo isto što i krajoliku.
Mr. Deeny & Istro-Cid film je o prekomjernom turizmu i o nebuloznom urbanizmu, ali i o mentalitetu. Prije svega o mentalitetu.
I u svoj toj priči nema ni nevinih ni izuzetih.

(dv)