REBRAŠI POSTAJU SVE BROJNIJI
Čitatelji iz različitih dijelova Istre posljednjih dana sve češće javljaju kako u moru primjećuju velike skupine rebraša. Ove želatinaste životinje, koje izgledom podsjećaju na meduze, krajem ljeta redovito se pojavljuju uz zapadnu obalu poluotoka gdje ih zadržavaju morska strujanja.
"Od sredine srpnja bilježimo neuobičajeno velik broj alohtonog rebraša vrste morski orah (lat. Mnemiopsis leidyi) uz obale sjevernog Jadrana. Dojave građana, zajedno s višegodišnjim istraživanjima, potvrđuju da je ova vrsta uspostavila stabilnu populaciju u regiji, pri čemu se brojnost postupno smanjuje prema jugu. Ovog ljeta zabilježena su masovna nakupljanja duž cijele zapadne obale Istre, sve do (uključivo) otoka Cresa. Kako bi se pratila rasprostranjenost vrste (ali ne isključivo rebraša), Centar za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković razvio je aplikaciju Crafting the Sea ([url=https://craftingthesea.com/hr]https://craftingthesea.com/hr[/url] ). Aplikacija građanima nudi osnovne informacije o nekoliko morskim vrstama, omogućuje im da podijele svoja zapažanja te na karti prikazuje sve zabilježene dojave kroz neko vrijeme.", rekla nam je dr.sc. Tjaša Kogovšek iz Instituta Ruđer Bošković.
Iako ih kupači često doživljavaju neugodnima zbog “ljigavog” osjećaja u vodi, stručnjaci ističu da rebraši nisu opasni za ljude. „Važno je naglasiti da oni nisu meduze. Nemaju žarne stanice i ne mogu opeći kupače. Umjesto pipaka imaju trepetljike kojima hvataju plankton,“ pojašnjava za portal IstraIN dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen, viša znanstvena suradnica Centra za istraživanje mora Rovinj Instituta Ruđer Bošković.
Rebraši su prvi put zabilježeni u Jadranu prije dvadesetak godina, a od 2016. prisutni su tijekom cijele godine. U more su stigli iz Atlantika, najvjerojatnije putem balastnih voda brodova. Za razliku od njihova prirodnog staništa, u Jadranu gotovo nemaju predatora pa se lako razmnožavaju i šire.
Budući da je Mnemiopsis planktonska vrsta, njezino kretanje uvelike ovisi o morskim strujama. Nakupine se mogu pojaviti uz obalu i nestati unutar nekoliko sati, ili pak ostati u zaljevu danima. Kada su uvjeti povoljni – viša temperatura mora i obilje hrane – razmnožavanje je iznimno brzo. Ova vrsta ima posebnu reproduktivnu strategiju: kao hermafrodit, pojedinac može ispustiti više od 10 000 jaja u jednom danu, što dovodi do naglog rasta populacije. Hranjivima bogat sjeverni Jadran pruža idealne uvjete za ovakve masovne pojave.
"Znanstvenici iz CIM IRB-a proučavaju ovu vrstu od prvog većeg pojava zabilježenog u Tršćanskom zaljevu 2017. godine. Od tada su provedeni brojni laboratorijski pokusi kako bi se bolje razumjelo njezino razmnožavanje, ishrana, sezonalnost i rasprostranjenost. Trenutno se u sklopu prekograničnog projekta ALIENA razvija model kojim će se moći predviđati promjene u brojnosti populacije u sjevernom Jadranu. Paralelno, kroz projekt NutriGel istražuje se mogućnost korištenja biomase rebraša kao prirodnog gnojiva u poljoprivredi", rekla je Tjaša Kogovšek.
„Njihovo širenje ne predstavlja opasnost za kupače, ali ima posljedice za ribare i morski ekosustav. Zapliću se u mreže, otežavaju ribolov, a najvažnije – hrane se planktonom, istom hranom kojom se hrani sitna plava riba. Ako plankton pojedu rebraši, manje ga ostaje za ribu i cijeli hranidbeni lanac može se promijeniti,“ upozorava znanstvenica Daniela Marić Pfannkuchen.
Na pitanje postoji li mogućnost uklanjanja rebraša iz Jadrana, Marić Pfannkuchen odgovara da je to gotovo nemoguće. „Oni su hermafroditi i mogu se razmnožavati sami, proizvodeći tisuće jaja. Čak i kad biste ih fizički uklonili, brzo bi se vratili. Moramo naučiti živjeti s njima,“ ističe.
(H.R./Izvor: IstraIN)
