INSTITUT ZA POLJOPRIVREDU I TURIZAM OTVORIO PITANJE PRIMJENJIVIH INOVACIJA
Mladi poljoprivrednici žele uvoditi nove tehnologije, razvijati nove proizvode i modernizirati svoja gospodarstva, ali inovacija ima smisla samo ako rješava konkretan problem, smanjuje troškove, povećava prihod ili olakšava proizvodnju. Upravo se ta poruka nametnula kao jedna od ključnih u raspravi o budućnosti poljoprivrede i položaju mladih proizvođača, koji uz proizvodnju sve više vremena moraju posvećivati administraciji, prodaji, marketingu i komunikaciji s kupcima. Štete od divljači, nestabilni prinosi, visoki troškovi proizvodnje, dostupnost financiranja i nedostatak vremena samo su neki od problema zbog kojih nova tehnologija, koliko god bila dostupna, nije uvijek prvi prioritet poljoprivrednih gospodarstava. Zato su mladim proizvođačima potrebna rješenja prilagođena njihovim stvarnim potrebama, ali i snažnije povezivanje sa znanstvenim institucijama, savjetnicima i lokalnim akcijskim grupama.
O tim se pitanjima razgovaralo na događanju „Mladi i inovacije u poljoprivredi“, koje je Institut za poljoprivredu i turizam organizirao 30. rujna u Poreču uz sufinanciranje sredstvima Nacionalne mreže Zajedničke poljoprivredne politike. Okupilo se četrdesetak mladih poljoprivrednika te predstavnika znanstvene i stručne zajednice i lokalnih akcijskih grupa.
Inovacija ne mora biti skupa tehnologija
Jedna od važnih poruka stručnog dijela bila je da inovacije u poljoprivredi ne treba poistovjećivati isključivo s nabavom novih strojeva, senzora ili sofisticirane digitalne opreme. One mogu značiti novi proizvod, drukčiji način prodaje, bolju organizaciju rada ili poslovni model kojim gospodarstvo stvara veću dodanu vrijednost. Dr. sc. Danijel Petrović s Fakulteta ekonomije i turizma u predavanju „Poljoprivreda nove generacije: mladi, tehnologija i novac za dobre ideje“ istaknuo je upravo važnost takvog šireg pogleda na inovacije. Ulaganje, naglasio je, mora imati jasnu svrhu i pridonositi konkurentnosti gospodarstva, bez obzira na to radi li se o novoj tehnologiji, proizvodu ili načinu poslovanja.
Predstavljene su i mogućnosti financiranja kroz Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike, nacionalne i europske izvore te druge dostupne oblike potpore. Na pitanje isplativosti modernizacije nadovezao se Mato Mrkalj iz tvrtke Marsonis d.o.o. Naglasio je da gospodarstvo prije ulaganja u tehnologiju najprije treba utvrditi gdje nastaju najveći troškovi i problemi. Tek tada može procijeniti može li određena investicija smanjiti troškove, povećati prinose, omogućiti bolju prodajnu cijenu ili smanjiti proizvodne rizike. Drugim riječima, kupnja tehnologije sama po sebi nije modernizacija. Njezini se rezultati moraju moći pratiti i na temelju njih procijeniti stvarni ekonomski učinak ulaganja.
Podatak vrijedi tek kada proizvođaču pomaže donijeti odluku
Kako digitalizacija može konkretno pomoći u proizvodnji pokazala je dr. sc. Melita Zec Vojinović s Veleučilišta u Rijeci, Poljoprivrednog odjela u Poreču. Govorila je o korištenju senzora, digitalnih alata i sustava za potporu odlučivanju, pri čemu je naglasak stavila na kvalitetnu interpretaciju prikupljenih podataka. Sama količina podataka nije presudna. Njihova je vrijednost u tome mogu li proizvođaču pomoći da u pravom trenutku donese bolju odluku. Praćenjem vlažnosti tla, primjerice, navodnjavanje se može prilagoditi stvarnim potrebama biljaka, dok povezivanje meteoroloških podataka s razvojem biljaka i uzročnika bolesti omogućuje preciznije određivanje trenutka za zaštitne tretmane.
Ana Tomišić s Instituta za poljoprivredu i turizam predstavila je sustav prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi AKIS te mogućnosti financiranja inovativnih projekata kroz intervenciju 77.03. Potpora za EIP operativne skupine. Takav model suradnje povezuje poljoprivrednike, znanstvenike, savjetnike i druge dionike kako bi zajedno pronalazili i testirali rješenja za konkretne probleme u proizvodnji. Kao jedan od primjera predstavljen je projekt „Klimatski održive prakse – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja“.
Mladi već inoviraju, ali prioritet su problemi na terenu
Najkonkretniji uvid u ono što danas koči modernizaciju poljoprivrede dala je panel-rasprava „Mladi žele, tehnologija postoji – što koči inovacije u poljoprivredi?“.U njoj su sudjelovali mladi poljoprivrednici Amanda Dušić Buždon iz OPG-a Dušić, Elena Fajman iz Sirane Fajman i Marin Altin iz OPG-a Al Marin, predstavnici lokalnih akcijskih grupa Iva Juranović iz LAG-a Sjeverna Istra, Manuel Živolić iz LAG-a Središnja Istra i Mirela Faraguna iz LAG-a Istočna Istra te dr. sc. Igor Palčić iz Instituta za poljoprivredu i turizam. Raspravu je moderirala dr. sc. Ana Čehić Marić.
Iskustva mladih proizvođača pokazala su da inovacije već postoje na njihovim gospodarstvima, ali često u oblicima koji na prvi pogled nemaju veze s digitalizacijom. Razvoj aromatiziranih maslinovih ulja ili uvođenje manje zastupljenih kultura poput šafrana također su inovacije kojima proizvođači proširuju ponudu, stvaraju veću dodanu vrijednost i pokušavaju se razlikovati na tržištu. No pokazalo se i da gospodarstva nisu na istoj razvojnoj razini te da njihove potrebe nisu jednake. Dok je nekome sljedeći korak senzor, aplikacija ili precizna poljoprivreda, drugi prije svega mora riješiti problem koji mu izravno ugrožava proizvodnju.
Među takvim problemima posebno su izdvojene štete od divljači, koje mogu ozbiljno ugroziti proizvodnju, kao i alternativna rodnost voćaka zbog koje je teže planirati prinose i prihode. Proizvođači su ukazali i na činjenicu da njihov posao odavno nije samo rad u polju, masliniku, vinogradu ili proizvodnom pogonu. Sve više vremena odlazi na marketing, prodaju, komunikaciju s kupcima i ostale poslovne obveze.Zato odluka o uvođenju neke inovacije uvelike ovisi o tome koliko je ona jednostavna za primjenu, financijski dostupna i sposobna riješiti konkretan problem.
Predstavnici LAG-a Sjeverna Istra, LAG-a Središnja Istra i LAG-a Istočna Istra govorili su o svojoj ulozi u prepoznavanju potreba lokalnih proizvođača te nastojanjima da natječaji i dostupne potpore što bolje odgovaraju specifičnostima pojedinih područja. Upravo se snažnije povezivanje proizvođača, LAG-ova i znanstvenih institucija izdvojilo kao jedan od najvažnijih zaključaka rasprave. Cilj je da istraživanja i razvoj novih rješenja polaze od problema koji postoje na gospodarstvima, dok bi znanja i tehnologije koje već postoje trebale brže i jednostavnije dolaziti do ljudi koji ih mogu primijeniti.
Vinograd koji sam govori kada treba reagirati
Kako takva tehnologija može izgledati u praksi pokazano je na primjeru sustava Winessens, koji je predstavio Vukašin Pejović iz Atfield Technologiesa. Sustav u stvarnom vremenu prikuplja meteorološke podatke i prati razvoj fenofaza u vinogradu. Podaci se zatim obrađuju algoritmima, a vinogradar putem aplikacije dobiva informacije koje mu mogu pomoći u procjeni potrebe za zaštitom i određivanju pravog trenutka za tretman.
Umjesto tretiranja prema unaprijed zadanom rasporedu, odluke se tako mogu donositi prema stvarnim uvjetima u vinogradu. To može značiti racionalniju upotrebu sredstava za zaštitu bilja, manje nepotrebnih troškova i učinkovitije upravljanje proizvodnjom.
Tehnologija je alat, a ne cilj
Rasprava u Poreču pokazala je da će pitanje inovacija u poljoprivredi teško biti riješeno samo ponudom novih tehnologija ili otvaranjem novih izvora financiranja. Jednako je važno znati što proizvođačima doista treba i koji im problemi svakodnevno oduzimaju vrijeme i novac. Inovacija zato može biti senzor u vinogradu, ali i novi proizvod, drukčiji način prodaje, učinkovitija organizacija rada ili uvođenje kulture koja gospodarstvu otvara novo tržište.
Ključ je u tome da rješenje bude primjenjivo i ekonomski opravdano. Tehnologija pritom nije cilj sama po sebi, nego alat kojim se može smanjiti rizik, olakšati posao, povećati učinkovitost ili stvoriti veću vrijednost proizvoda. Upravo zato jedan od važnijih pravaca daljnjeg razvoja ostaje čvršće povezivanje poljoprivrednika, znanstvenih institucija, LAG-ova i savjetodavnog sustava. Kada problemi s terena postanu polazište za istraživanje i razvoj, veća je mogućnost da inovacija na kraju ne ostane samo zanimljivo tehnološko rješenje, nego postane nešto što će proizvođač zaista koristiti.
