DIGITALNI PORTIR
Antonio Labinjan, student Fakulteta informatike u Puli, razvija Perceptryx, sustav umjetne inteligencije zamišljen kao 'digitalni portir' za sigurniju i jednostavniju provjeru identiteta. Antonio Labinjan, univ. bacc. inf. i student Fakulteta informatike u Puli, razvija projekt Perceptryx, sustav umjetne inteligencije za prepoznavanje osoba pomoću lica i glasa. Riječ je o lokalnoj tehnološkoj priči koja je nastala kroz njegov rad na području umjetne inteligencije, računalnog vida i sigurnosnih sustava.
Ideja Perceptryxa je omogućiti brzu, prirodnu i sigurniju autentifikaciju korisnika bez kartica, PIN-ova i ručnih evidencija. Sustav koristi računalni vid, prepoznavanje glasa, distribuirane edge uređaje i vektorsku pretragu kako bi mogao provjeriti identitet osobe i donijeti odluku o prisutnosti ili pristupu.
“Perceptryx je AI sustav za provjeru identiteta koji kombinira prepoznavanje lica i glasa. Ideja je da sustav može provjeriti je li osoba ona za koju tvrdi da jest, ili je li ovlaštena za ulazak u određeni prostor. Za razliku od klasičnih kartica, PIN-ova ili jednog biometrijskog signala, Perceptryx koristi više izvora informacija i donosi sigurniju odluku”, objašnjava Labinjan.
Jednostavno rečeno, dodaje, sustav se može promatrati kao digitalni portir. Na ulazu provjeri osobu i odluči je li pristup dopušten, treba li dodatna provjera ili treba obavijestiti odgovornu osobu.
Ideja za projekt nastala je tijekom studija na Fakultetu informatike u Puli, kroz kolegije i projekte vezane uz računalni vid i umjetnu inteligenciju. Prvi korak bio je sustav za prepoznavanje lica, no daljnjim razvojem Antonio je zaključio da jedan biometrijski signal nije uvijek dovoljan za ozbiljniju i sigurniju primjenu.
“Zato sam sustav proširio i na glas. Lice i glas zajedno daju bolji temelj za provjeru identiteta jer se međusobno nadopunjuju. Ako jedan signal nije idealan, primjerice zbog lošeg osvjetljenja, kuta kamere ili buke u prostoru, drugi može pomoći u donošenju pouzdanije odluke”, ističe.
Projekt je trenutačno u fazi funkcionalnog prototipa. Sustav već može raditi prepoznavanje lica i glasa, uspoređivati biometrijske značajke i donositi odluku na temelju kombinacije rezultata kroz vrijeme. Nedavno je dodana i liveness provjera, odnosno mehanizam kojim sustav provjerava je li osoba stvarno prisutna u trenutku autentifikacije, a ne samo prikazana na fotografiji ili snimci.
“To dodatno podiže sigurnost, uz minimalan dodatni računalni trošak. Još nije riječ o potpuno završenom komercijalnom proizvodu, ali prototip je dovoljno konkretan da se može demonstrirati, testirati i dalje razvijati prema realnim pilot-primjenama”, kaže Labinjan.
Najkorisniju primjenu Perceptryxa vidi u organizacijama koje trebaju jednostavnu i sigurnu provjeru ovlaštenih osoba. To mogu biti škole, fakulteti, studentski domovi, tvrtke, laboratoriji, server sobe, zdravstvene ustanove ili drugi prostori u koje ne bi trebala ulaziti neovlaštena osoba.
Jedan od mogućih primjera je školski kontekst, ali ne u smislu praćenja učenika, nego kao digitalni portir na ulazu. Sustav ne mora javno prikazivati identitet osobe, već može samo provjeriti pripada li osoba skupini ovlaštenih djelatnika. Ako osoba nije prepoznata kao ovlaštena, ulazak se ne odobrava automatski i može se pokrenuti ručna provjera ili interna obavijest.
Takav pristup, smatra Labinjan, rješava konkretan sigurnosni problem, a pritom ne zahtijeva kontinuirano praćenje ljudi kroz prostor.
Kod ovakvih tehnologija posebno se otvara pitanje privatnosti i zaštite osobnih podataka. Antonio naglašava da Perceptryx nije zamišljen kao sustav za stalno praćenje ljudi, nego kao sustav za jednokratnu provjeru na jasno definiranoj točki, primjerice na ulazu.
“Sustav ne mora javno prikazivati tko je osoba, nego može odgovoriti samo na pitanje je li osoba ovlaštena ili nije. Time se smanjuje količina informacija koje se prikazuju korisniku sustava”, objašnjava.
Važan tehnički dio je i način pohrane biometrijskih podataka. Lice ili glas ne koriste se kao obična fotografija ili snimka za daljnje prikazivanje, nego se pretvaraju u matematički zapis, odnosno niz brojeva koji predstavlja biometrijske značajke osobe. Takav zapis nije namijenjen za rekonstrukciju originalnog lica ili glasa, već za usporedbu s novim uzorkom prilikom provjere identiteta.
Labinjan ipak ističe da se i takvi zapisi moraju tretirati kao osjetljivi biometrijski podaci. U ozbiljnoj primjeni zato je potrebno jasno definirati svrhu obrade, pristanak korisnika, način čuvanja podataka, rokove pohrane, pristup podacima i mogućnost brisanja. Cilj je koristiti minimalnu količinu podataka potrebnu za rad sustava i izbjeći svaku obradu koja nije nužna za samu provjeru identiteta.
Najveći izazov u razvoju ovakvog AI sustava, kaže, jest postići da bude pouzdan u stvarnim uvjetima, a ne samo u idealnom laboratorijskom okruženju.
“U praksi se mijenjaju osvjetljenje, kut kamere, udaljenost osobe, buka u prostoru, kvaliteta mikrofona, kvaliteta kamere i ponašanje korisnika. Drugi izazov je pravilno kombinirati lice i glas tako da sustav ne donosi odluku prerano ili na temelju jednog lošeg trenutka. Zato radim s vremenskom fuzijom rezultata, odnosno promatram odluke kroz više uzastopnih trenutaka kako bi sustav bio stabilniji”, navodi.
Treći izazov je pronaći ravnotežu između sigurnosti i praktičnosti. Sustav mora biti dovoljno siguran da odbije neovlaštenu osobu, ali i dovoljno praktičan da ovlaštenim korisnicima ne stvara nepotrebno čekanje.
“Naravno, svakako treba spomenuti i sate, odnosno dane provedene u debuggingu raznih komponenti sustava, ali to je jedna od čari IT developmenta”, dodaje Antonio.
Sljedeći korak za Perceptryx je dodatno testiranje na većem skupu korisnika, evaluacija u stvarnim uvjetima i priprema za konkretne pilot-primjene. Posebno ga zanimaju scenariji u kojima postoji mali i jasno definiran skup ovlaštenih osoba, primjerice u ustanovama, školama, tvrtkama ili prostorima s ograničenim pristupom.
Dugoročni cilj je i postavljanje sustava na konkretan fizički hardver, kako bi ga korisnici mogli jednostavno koristiti bez naprednih informatičkih vještina.
“Za godinu dana volio bih da Perceptryx izađe iz faze demonstracijskog prototipa i dođe do prve ozbiljne pilot-implementacije. Cilj nije samo napraviti tehnički zanimljiv sustav, nego rješenje koje ima jasnu svrhu, može pomoći stvarnim korisnicima i pritom ostaje odgovorno prema privatnosti i sigurnosti ljudi”, zaključuje Labinjan.
(Hana R.)
