ŠTO DONOSI NOVI SMJER ISTRE 1961
Najava vlasnika NK Istra 1961 o smanjenju proračuna i trogodišnjem planu oslanjanja na domaće snage te igrače Deportivo Alavés koji su na korak do prve momčadi, a ne više na prosjek iz “B” ekipe istog kluba, na prvu zvuči kao ozbiljan zaokret. Međutim, kada se zagrebe ispod površine, suštinski se možda i ne mijenja toliko koliko se na prvi pogled čini.
Formalno gledano, Istra već godinama živi upravo na toj filozofiji – razvoj, prodaja i stalno recikliranje momčadi. Razlika je jedino u tome što sada to više neće biti “projekt u hodu”, nego javno priznati model funkcioniranja. Drugim riječima, manje romantike, više racionalizacije.
Izvjesno je tek da više neće biti velikih plaća i ozbiljnijih financijskih iskakanja. Klub očito želi smanjiti rizik i dugoročno se stabilizirati. To automatski znači da će mladi igrači iz vlastitog pogona i dalje biti baza momčadi, što zapravo i nije nikakva revolucija. U sadašnjem kadru već postoje igrači koji su prošli taj put ili su vrlo blizu ozbiljnije uloge – Kolić, Kumar, Ahmeti, Žužić-Škafar, pa i Ayuma, Momoh ili Agada. Pred vratima prve ekipe već čekaju Celija, Švraka i Rossi.
To je realnost Istre već godinama – klub proizvodi igrače jer drugačije praktički i ne može preživjeti. Samo što se sada više neće očekivati da iz Španjolske dolaze igrači koji trebaju “oživjeti karijeru”, nego oni koji su stvarno blizu seniorske razine u Alavésu. To je možda i ključna razlika. Ako takvi igrači budu kvalitetniji i gladniji dokazivanja, Istra bi mogla dobiti više energije, intenziteta i ozbiljniji natjecateljski karakter.
Drugi važan detalj jest plan da oko 30 posto kadra čine iskusniji igrači. Upravo bi oni trebali biti potpora mlađima, stabilizirati momčad i donositi mir u trenucima kada mladi kadar uđe u rezultatske oscilacije. Posljednjih sezona često se događalo da Istra izgleda talentirano, ali bez ravnoteže i lidera koji će preuzeti odgovornost kada utakmica “ode u krivom smjeru”.
Ako ostanu Lončar i Prevljak, ako se pokaže dobrim potez s prinovom Šaranićem, a u kadru ostanu Frederiksen, Goričan ili Rozić, onda bi to mogla biti upravo ona Istra kakvu smo očekivali prošlog prvenstva, mlada, brza, tehnički zanimljiva, ali ipak ozbiljnija i čvršća.
Upravo zato ova najava ne mora nužno značiti korak unatrag. Više izgleda kao pokušaj povratka identitetu koji je Istru i doveo do najboljih trenutaka posljednjih godina, razvoj mladih, nekoliko pravih iskusnih igrača i jasna ideja nogometa. Problem nastaje jedino ako se pod “smanjenjem budžeta” sakrije nedostatak ambicije. Jer navijači u Pula neće imati problem s mladom momčadi, ali hoće ako ponovno gledaju sezonu preživljavanja bez jasnog cilja.
A upravo će prijelazni rok pokazati što je stvarna istina, sportski reset ili samo financijsko stezanje remena.
(NMF)
