INTERVJU NEDJELJOM 

Mladen Đaković, redatelj, snimatelj i filmski entuzijast iz Poreča napravio je sjajan dokumentarni film Zemlja Ognja, radio se o filmu koji će svima onima koji ne mogu razumjeti istarski antifašizam dati dovoljno objašnjenja. Reakcije na film su sjajne, a autor je potvrdio da se radi o vrlo zrelom autoru kojem ovakvi, povjesni i dokumnetarno dragocjeni materijali. S đakovićem smo porazgovarali nakon promocije koja je održana u pulskom kinu Valli. 

Film Zemlja Ognja prikazan je u Kino Valli, kako si doživio i preživio premijeru? 

Projekcija u kinu Valli nije bila jedina jer je film prethodno pred premijerno prikazan u selu Lipa prije dva tjedna u sklopu obilježavanja stradanja žitelja Lipe. Pulska premijera je bila prva velika kino premijera. Iako znam svaki ton i kadar filma, ponovo sam se nekoliko puta rasplakao. Isto je bilo i u Lipi, no tada samo mislio sam da je to nuspojava prve projekcije, ali sam se očito prevario. Izgleda da će film svaki put izazvati snažne emocionalne reakcije šoka, tuge i ponosa. Čim su se upalila svjetla, počeli su mi prilaziti ljudi sa suznim očima, ali i osmijehom. Istu reakcija bila je i na projekciji u selu Lipa. Film ostavlja dojam duboke potresenosti i šoka, ali istovremeno ima snažnu poruku nade i oprosta, koji bez obzira na tragične priče djeluje inspirativno i budi nadu u ljudsku dobrotu , što je zapravo bila i namjera pri samom začetku ideje.

Sretao sam ljude koji su iako sve o ovoj temi znaju, njeguju tradiciju i sjećanje koji nisu krili oduševljenje, jesi li imao reakcije mladih ljudi? 

Da, ima puno ljudi koji znaju dosta o ovoj temi, jer im je taj dio povijesti zanimljiv ili su imali nekog  stradalog u obitelji. Zahvaljujući Istarskom povijesnom društvu, dosta tih sudbina i svjedoka je zabilježeno, ali mi smo tu priču pretočili u film. Detaljnim istraživanjem priča svjedoka i informacija koje smo dobili od stručnih suradnika odlučili smo spojiti svjedočanstva i povijesne činjenice u dokumentarni film koji će na visokoj emotivnoj razini prikazati strahote koje su ti ljudi proživjeli. Nakon projekcije su nam prilazili i mladi ljudi. Najzanimljivija reakcija je priznanje jednog srednjoškolca, koji je rekao da se osjeća kao da je upravo pročitao snažnu duhovnu knjigu. Osobno meni je najveći pritisak bio što je jedan od protagonista, Đino Matošić bio na projekciji, a mi smo njegovu tragičnu rekonstruirali igranom scenom. Njegovu majku glumi moja supruga, a petogodišnjeg Đina glumi moj sin Lean i nijedna negativna kritika iz publike me ne bi potresla kao što bi me potresla njegova eventualna negativna reakcija. Onog trenutka kad se Đino pridružio cijeloj filmskoj ekipi na pozornici, na kraju projekcije, stisnuo mi ruku i pohvalio film, meni je nestao taj strahoviti pritisak i dvojba jesmo li uspjeli to dostojanstveno prikazati.

Koliko ste dugo snimali, a zanimljivo je da je sniman pod okriljem HRT-a, jesi li bio iznenađen kada vam je ovaj projekt prošao? 

Od nastanka ideje do realizacije prošlo je 3 godine, s tim da su inicijalna istraživanja započela neposredno prije korona krize. Igrane scene smo snimali 8 dana u listopadu prošle godine na nekoliko lokacija u Istri. Vjerovali smo da će HRT prepoznat važnost teme koju smo željeli zabilježiti dokumentarno-igranim filmom. Level 52 je već radio na sličnom povijesnom projektu za HRT te u trenu kada je stigla potvrda o financiranju produkcije znali smo da imamo velik posao pred nama. Svaka priča unutar filma zaslužuje samostalnu filmsku realizaciju jer su toliko nevjerojatne da čovjek pomisli da ih je netko ukrasio i izmislio za nekakav filmski scenarij.

Radi se o dirljivoj priči, možda najbolje ispričana priča o Istarskom antifašizmu, postoji li ideja da se film prikazuje u školama po Istri? 

Vjerujemo da ćemo sa HRT-om postići dogovor o prikazivanju u školama po Istri. Nakon pred premijere u Lipi, na kojoj je bio prisutan urednik filma te rukovoditelj odjela dokumentarnog sadržaja HTV-a Vladimir Brnardić  načelno je dogovoreno da se film edukativno prikazuje u memorijalnom centru Lipa pamti u selu Lipa. Odmah nakon premijere u Kinu Valli, stručni suradnici iz Pule te vodstvo Kina Valli, predložilo je da film nastavi svoj edukativni put kroz razne projekcije u školama i kinu. Voljeli bi da film postane edukativni materijal i da ga vidi iznimno puno ljudi, naročito mlađe generacije. Vjerujem da će se to i ostvariti ubrzo.

Jak tim povjesničara dio je filma, koliko po tvojoj procjeni Šaponja i Jovanović imaju emocija za razliku od Milana Rakovca, je li njihov generacijski odmak od tih vremena utjecao na kvalitetu priče? 

Igor Šaponja, Bojan Horvat, Tea Perinčić,  Gašper Mithans i Igor Jovanović su tu da bi iznijeli faktografsku stranu priče, a budući da film nema naratora, što osobno volim u dokumentarnim filmovima, njihov je posao bio da objasne povijesni kontekst i povežu priču, što im je nesumnjivo uspjelo. Književnik Rakovac je na sve to dodao onu lepršavu patinu i začinio priču svojom osebujnom pojavom i načinom pripovijedanja.

Što su sljedeći planovi, uskoro će film biti prikazan na HRT-u, planirate li neke međunarodne projekcije, festivale? 

Obzirom na dosadašnje reakcije, film će zasigurno imati svoj put na velikim i malim festivalskim platnima diljem svijeta. Uskoro kreću pripreme za prijave te višejezični prijevodi. 

(NENAD MARJANOVIĆ FRIC)

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta kulturKLIK koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.