UKAZALE NA POZICIJU ŽENA NA TRŽIŠTU RADA
Mlade žene poduzetnice u sklopu organizacije Young BPW obilježile su u petak u Vine station Trapan u Šišanu međunarodni Equal pay day. Mlade poduzetnice uz predsjednicu BPW-a Pula Alidu Perkov i predsjednicu Young BPW-a Patriziu Milani istaknule su važnost statistika koje kažu da 80 posto zaposlenih na nepuno radno vrijeme čine žene. Žene također obično rade na statusno lošijim i slabije plaćenim radnim mjestima, a čak i kad rade isti posao kao muškarci, za njega su manje plaćene. U Europskoj uniji žene za isti posao imaju 17 posto manju plaću, a u Hrvatskoj ta brojka iznosi, pokazuju istraživanja, oko 20 posto. U velikoj većini zemalja stanje je slično. Vlada je za ovu jesen najavila nove izmjene Zakona o radu. Javna bi rasprava, navodno, trebala trajati do sredine 2013., a zakon bi mogao biti usvojen potkraj iste godine, pa je sada pravo vrijeme da se otvore neka pitanja kojima se nije poklanjalo previše pozornosti, kao što su politika zapošljavanja žena, njihova uloga na tržištu rada i socijalna reprodukcija.
Kad se govori o zapošljavanju žena, na umu ponajprije valja imati tri stvari: na kakvim poslovima žene najčešće rade, kakav je stupanj njihove uključenosti u tržište rada (npr. rad na neodređeno i određeno vrijeme, rad u punom i nepunom radnom vremenu, rad na crno itd.) i kakve su razlike u plaćama između žena i muškaraca. Jedna od mjera koje Vlada planira popularizirati je rad u nepunom radnom vremenu, pri čemu bi poslodavac koji na taj način zaposli radnika ili radnicu plaćao doprinose i plaću samo za taj dio vremena, pa bi se satnica morala skupljati trčanjem od jednog radnog mjesta do drugog. Druga je opcija, puno realističnija, da će radnici i radnice biti legalno zaposleni na nepuno radno vrijeme, a ostatak će odrađivati na crno, čime će država gubiti na porezima i doprinosima.

Dodajmo svemu činjenicu da se u posljednjih 20 godina udio žena u ukupnoj globalnoj radnoj snazi na tržištu rada popeo na nepunih 52 posto, pri čemu rezervnu armiju radne snage uglavnom čine žene. Istraživanja pokazuju da kriza različito utječe na žene i muškarce: dok muškarce nezaposlenost pogađa zbog pada i alokacije industrijske proizvodnje, žene pogađa rad u nepunom radnom vremenu. I rezovi u javnom sektoru puno više pogađaju žene nego muškarce. U Velikoj Britaniji se tako počeo koristiti termin "veliko društvo", koji pretpostavlja solidarnost u društvu. Tim se terminom označava očekivanje od društva da besplatno obavlja poslove i skrbi koje država više ne želi financirati. Velik dio rezova u javnom sektoru prelama se upravo preko poslova koje tradicionalno obavljaju žene: odgoj djece (vrtići, škole, fakulteti), skrb za starije, poslovi u zdravstvu. Žene se tradicionalno bave poslovima koji uključuju skrb za druge, što se u mjerama štednje također reže.

U kontekstu socijalne reprodukcije, zanimljiva je politika Europske unije koja potiče zapošljavanje žena na nepuno radno vrijeme s ciljem usklađivanja poslovnih i obiteljskih obveza, no na istu mjeru ne potiče i muškarce. Poticanje radnika/ica na rad u nepunom radnom vremenu bilo bi prihvatljivo kad bi on bio plaćen kao rad u punom radnom vremenu ili kad bi barem nosio pune socijalne doprinose. Tada bi to bila poticajna socijalna mjera koja ženama, ali i muškarcima, uistinu ostavlja vrijeme za neplaćeni kućanski rad, odnosno za socijalnu reprodukciju. Međutim, zasad je rad u nepunom radnom vremenu diskriminatorna praksa, s obzirom na to da nosi niže mirovine i manje socijalne beneficije.(REX)