INTERVJU GRADONAČELNIK PULE BORIS MILETIĆ-DRUGI DIO
Razgovarali: Damir Strugar i Nenad Marjanović Fric
U ZADNJIH PAR DANA DIGLA SE PRAŠINA OKO OŠ VELI VRH, POJEDINI POLITIČARI TVRDE DA JE OVAJ PROJEKT PUN NEDOREČENOSTI I DA JE NAPRAVLJEN POVRŠNO TE DA JE PRESKUP?
Učenici, roditelji, učitelji, stručna javnost, svi su pohvalili ovaj kompleks škole, dvorane i dječjeg vrtića. Ponosan sam što smo obećanje dano učenicima i roditeljima ispunili i što je škola započela sa radom prvog dana ove školske godine. Posjeta predsjednice Vlade samo govori u prilog velikom trenutku za Grad Pulu. U konačnici, izračunima izvođača radova utvrdili smo kako je cijena investicije po m2 ispod hrvatskog prosjeka u proteklih 5 godina. Koliko sam upoznat, samo je jedna politička opcija bila protiv ovog projekta – kako na gradskom vijeću grada Pule pri glasanju o školi Veli Vrh, tako i negativnim stavovima na press konferencijama. U onom uskom politikantskom smislu, možda je i moguće razumjeti htijenje dijela oporbe da se jedan krucijalan objekt ne dovrši na vrijeme, te da se potom izvršnu vlast može prozvati kako nije omogućila djeci pohađanje nastave, međutim svakom razumnom građaninu posve je jasno kako je trebalo uložiti sav napor da se škola otvori na vrijeme. Opet ponavljam kako mislim da je ulaganje u školstvo i sport najopravdaniji utrošak javnih sredstava. To što netko misli da se iz Bala bolje vidi Pula ... to je njegovo pravo, i neka i dalje tako misli u Balama.
PRIVATNI VRTIĆI VJEROJATNO SPADAJU U ONE KOJI NAJGLASNIJE IZRAŽAVAJU NEZADOVOLJSTVO RADOM VAŠE UPRAVE. MOŽETE LI NAM OBJASNITI GDJE JE ZAPELO, ČEMU TOLIKO NEZADOVOLJSTVO?
Po pitanju obuhvata djece u predškolski odgoj, Pula je u samom vrhu Hrvatske. Naglasio bih da smo u rujnu prošle godine nakon osam punih godina izgradili potpuno novi vrtića u kojem je svoje mjesto našlo više od 120 mališana. Kada se usporede relativna izdvajanja za predškolski odgoj, neovisno da li se radi o javnim ili privatnim vrtićima, Pula je prva u Hrvatskoj. Omogućili smo da sva djeca koja ispunjavaju uvijete iz pravilnika imaju istu cijenu – 650 kuna mjesečno. Kada vidimo da se u Zagrebu, najbogatijem hrvatskom gradu cijene vrtića penju i do 2.000 kuna, tada mislim da naš model treba postati primjer drugima. Ovdje posebnu zahvalu zaslužuju upravo odgajateljice, koje neovisno o svim problemima, ulažu toliko ljubavi i truda u svoj posao, a taj je poziv jedan od najzahtjevnijih koji uopće postoji, jer briga za djecu i odgoj naših najmlađih nema moguću usporedbu.
Sve gore navedene pomake ne bi bilo moguće učiniti bez suradnje sa „privatnim vrtićima“, te im ovim putem želim zahvaliti na dosadašnjoj suradnji. Novim modelom upisa, izbjegnuta je cjenovna konkurencija među vrtićima, te su glavni motiv za odabir vrtića postali drugi razlozi kao kvaliteta usluga, lokacija, dodatne mogućnosti. U takvoj situaciji tržište odnosno roditelji su odabrali svoje „favorite“, što je sigurno uvjetovalo da je dio vlasnika vrtića ostao nezadovoljan.  Nakon „ljetnih“ upisa, Gradsko vijeće donijelo je odluku o mreži vrtića, te su u istoj odluci predviđena slobodna mjesta za dodatne upise i u privatnim i u gradskim vrtićima. Po ispunjenju te kvote, a s obzirom da je postojao dodatni interes, Grad Pula prihvatio je prijedlog rješenja predloženog upravo od strane ravnateljica privatnih vrtića, za što postoji i pismeni trag, te je i toj djeci  odnosno roditeljima omogućeno pohađanje vrtića po jednakoj cijeni od 650 kuna. S obzirom da se putem jedne političke opcije pokušava upravo ovaj sporazum između Grada i privatnih vrtića problematizirati – mogu samo reći da se radi o politiziranju jedne osjetljive teme kao što su djeca, te sakupljanjem jeftinih političkih bodova. 
Činjenica je da je u ovom trenutku u gradske i privatne vrtiće upisano 2100 djece, čiji roditelji plaćaju istu cijenu. Unatoč pomanjkanju financijskih sredstava za ikakve subvencije ni gradskim ni privatnim vrtićima drago mi je da u gradskim vrtićima još uvijek ima mjesta, te da se upisi djece vrše tijekom cijele godine sukladno najavama i usvojenom Pravilniku.
LUČICA DELFIN? ŠTO JE OSNOVNI KAMEN SPOTICANJA, POSTOJE TEORIJE DA SE RADIO O INTERESIMA PRIVATNIH IZNAJMLJIVAČA APARTMANA KOJI SE OPIRU BILO KAKVIM PROJEKTIMA NA OVOM PODRUČJU, ALI I OPTUŽBE DA VI ZANEMARUJETE INTERESE GRAĐANA I DA ŠTITITE INTERESE KRUPNOG KAPITALA?
Osnovno pitanje je da li o strateškim resursima jedinice lokalne samouprave treba razmišljati na način da vodimo računa o svim građanima Pule? Za mene osobno, odgovor je DA. To je početak i kraj ove priče. Jer mene je zaista teško uvjeriti da u vrijeme kada imamo preko 4 tisuće nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, kada sektor građevinarstva vapi sa zapošljavanjem, kada na području gdje je javno vlasništvo gotovo 90% obuhvata plana i gdje postoji potrebna infrastruktura i kada postoje privatni investitori koji su vlasnici nešto više od 10% zemljišta i žele investirati u naš Grad, da to nije u interesu svih građana Pule. Interes kapitala postoji, to je neupitno, i to oko 10% obuhvata plana. Ono što ja štitim, to je interes Pule i mojih sugrađana, a to je zastupljeno na 90% navedenog plana. Današnji status tog područja, koji je zapušten, kojeg pojedinci bez pravnog osnova koriste za uzgoj povrtlarskih kultura, zasigurno nije interes Pule. Želim da se to područje uredi, da se šetnica od Marine Veruda produži niz lučicu Delfin do Verudele, da se građanima omogući kvalitetniji sadržaj od onoga što to područje danas pruža. Također, želim da se gradska imovina valorizira, jer to je imovina svih građana, a ne pojedinaca.
GRADSKA KUPALIŠTA IZAZIVAJU DOSTA POLEMIKA, DIO JAVNOSTI POSEBNO JE OSJETLJIV NA VALKANE, KAKO OŽIVJETI OVE ZAPUŠTENE GRADSKE BISERE A DA SE ZADOVOLJE SVI?
U lipnju 2006. godine kada sam prvi put izabran za gradonačelnika u prvom tjednu mandata dočekala su me dva neugodna pitanja. Prvo pitanje je bilo od stane novinarke nacionalne televizije, a glasilo je „Pa kakav ste vi to filmski grad kada nemate niti jedno kino?“ Drugo pitanje bilo je od novinara lokalnog dnevnog lista i ticalo se kupališta Valkane i Stoja. Glede kina Valli, vjerujem da je danas nakon četiri i pol godine sve jasno. Glede kupališta, zaista, to je bila gotovo pa nemoguća misija. Obuhvat pomorskog dobra neutvrđen, ugovori sa zakupcima potpisani, a ništavni, spor sa državom ... Danas mogu reći da smo, barem za kupalište Valkane, doista blizu trenutka kada ćemo biti u mogućnosti raspisati javni poziv zainteresiranim koncesionarima. Granica pomorskog dobra je utvrđena, na snazi je detaljan plan uređenja, Istarska županija je prenijela ovlasti Gradu Puli za raspisivanje natječaja, dakle jednom riječi, stvoreni su gotovo svi preduvjeti za kvalitetnim rješenjem čitavog područja. Kada je o kupalištu Stoja riječ, tada je situacija nešto složenija, i to isključivo zbog razloga što se radi o kulturnom dobru i da su uvjeti uređenja tog područja pod strožim nadzorom od strane konzervatorskog odjela.
No, za oba kupališta mogu reći da očekujem u ovoj godini izbor koncesionara i konačan početak kvalitetnog uređenja, kao i dugoročno gospodarenje tim područjima, vjerujem na radost naših sugrađana.
BUNARINA? POSTOJI LI BOJAZAN DA ĆE PULEŽANI OSTATI BEZ OVOG OKUPLJALIŠTA BROJNIH GENERACIJA? POSTOJE PRIMJERI U KOJEM SU GRADOVI USPJEŠNO UPRAVLJAJU SPORTSKIM LUČICAMA, A VEĆINA KORISNIKA OVE LUČICE OGORČENA JE POSLOVANJEM DOSADAŠNJEG KONCESIONARA. ŠTO ČINITI?
 Kada govorimo o Bunarini, tada i meni prorade emocije. Sjetim se djetinjstva i šetnji s ocem i neizbježnu Cocktu na Bunarini. Ono što je primarni cilj grada Pule jest upravo da područje Bunarine ali i Fratarskog otoka bude prvenstveno u funkciji građana Pule. To je uvjet svih uvjeta kada govorimo o tom području. Istina je da postoje identične lučice u cijeloj zemlji, ali isto tako siguran sam da nema primjera osim Istre gdje se je poslovanje lučica i marina toliko sustavno i temeljito propitivalo sa svih mogući i nemogućih aspekata. Primjer koncesionara Bunarine d.o.o. je još izražitiji kada je riječ o represiji državnog aparata. Naime, blokada tvrtke i razrez poreznog duga definitivno nije u javnom interesu. Možda nekih pojedinaca da jer dosadašnja koncesija istječe ovoga ljeta, ali slobodno mogu poručiti da ću učiniti sve što je moguće kako bih zaštitio interes naših sugrađana, i od toga nema odstupanja niti milimetra. Evo, nedavno sam razgovarao sa predstavnicima radnika Bunarine koji mjesecima već ne primaju plaću zbog blokade porezne uprave. Mislim da je to prestrašno što se radi našoj lučici od strane državnog aparata. Pa podsjetit ću da je i vlasništvo Fratarskog otoka bilo dovedeno u pitanje, i zaista želim od srca zahvaliti svim dobrim ljudima koji su pomogli u procesu vraćanja vlasništva gradu Puli. To je doista bio najljepši božićni dar našoj Puli.
VOJNI OBJEKTI SU I DVIJE GODINE NAKON ODLASKA VOJSKE NA MRTVOJ TOČKI. ŠTO SE TRENUTNO DEŠAVA SA TIM PROSTORIMA?
Jednom riječju – propadaju. Područje sjeverne pulske luke je u potpunosti devastirano. Sreća je što je područje Muzila ipak pod nadzorom. Jedini pravi put za ta područja je upravo stavljanje u funkciju građana, gospodarstva i razvoja. To je zaista veliki i vrijedan resurs, doduše u većinskom vlasništvu države, ali mislim da zaista moramo staviti glave skupa, od vlade, županije pa do grada kako bi kvalitetno valorizirali ta područja i omogućili novi gospodarski zamah u našem gradu. Reći ću i to, da je jedan od motiva mog ulaska u politiku prije 15 godina dok sam još studirao, bila upravo ideja demilitarizacija Pule. No, ideja demilitarizacije zasigurno ne znači obezvrjeđivanje tih prostora. Upravo suprotno, ta područja predstavljaju toliki razvojni potencijal, toliko mogućih novih radnim mjesta, drugim riječima zapošljavanje naših sugrađana, a samim time i veće proračunske prihode, da ne vidim alternativu tome da se zapuštene vojne zone stave upravo u funkciju zapošljavanja i otvaranja novih razvojnih mogućnosti.
ZA KRAJ, POSTOJI TEORIJA DA JE VAMA LAKO BITI GRADONAČELNIK SA OVAKO MLAKOM OPORBOM. RAD GRADSKOG VIJEĆA U OVOM MANDATU MANJE JE EKSPLOZIVAN NEGO ONAJ PROŠLI.
Političko okruženje samo je jedan, rekao bih malen, segment posla gradonačelnika. Međutim, danas je zaista zahtjevno obnašati funkciju izvršne vlasti, neovisno radi li se o državnom, regionalnom ili lokalnom nivou. Naprosto, sredstava je sve manje, a očekivanja su sve veća. Morali smo uvesti brojne restrikcije i mijenjati dosadašnje navike, a kada se smanjuju materijalna prava, to nikako ne može biti prihvaćeno s aplauzom.
S druge strane, slika gradskog vijeća danas puno je kulturnija nego u prijašnjem mandatu. No, građani Pule još jednom su pokazali kako itekako razlikuju vođenje odgovorne politike od političkog prepucavanja, omalovažavanja po i vrijeđanja, čega u proteklom razdoblju nije nedostajalo.
U svom radu nastojim uvažiti i drugačije mišljenje, volim konstruktivnu kritiku kako pozicije tako i opozicije, te prihvaćam sve kvalitetne prijedloge, neovisno s koje strane dolaze. Siguran sam da je to jedino ispravno, jer građani su nas birali radi dobrobiti našega grada, i mislim da se nakon okončanja predizbornog nadmetanja treba u drugi plan staviti politički dres, a na prvom mjestu treba biti konstruktivnost, inovativnost i boljitak naših sugrađana. To je moja misao vodilja u svakodnevnom radu. Zato još jednom veliko hvala svim sugrađanima koji su dali povjerenje, kako meni za gradonačelnika tako i listi koju sam predvodio za gradsko vijeće. Bez te i takve podrške, ovaj posao ne bih mogao obavljati.
KAKO OCJENJUJETE RAD GRADSKOG VIJEĆE U PROŠLOJ GODINI?
Protekla godina je bila zaista intenzivna za gradsko vijeće. Radilo se i u mjesecu kolovozu jer je zaista bila potreba i zahvaljujem svim vijećnicima na suradnji. Zaista, sve odluke iz nadležnosti gradskog vijeća koje je izvršna vlast uputila bile su obrađene u zakonski predviđenom roku. Danas mogu konstatirati da smo u Gradu Puli, a kada to kažem onda mislim na gradsku upravu, komunalna društva, ustanove, dakle, stvorili jedan kvalitetan organizacijski oblik upravljanja i komuniciranja, te zahvaljujem svim svojim suradnicima, prvenstveno mojim zamjenicima, ali i pročelnicima kao i direktorima i ravnateljima, te svim zaposlenicima na kvalitetnoj suradnji u cilju dobrobiti naših sugrađana.