MILE KEKIN MILETU KEKINU: NE PRAVI SE VAŽAN U TOM ODIJELU
Frontmen Hladnog Piva nakon godina komponiranja i pjevanja političkih pjesama, odlučio se i politički aktivirati na listi političke platforme "Možemo" koja je skupila niz ljevičarskih stranaka i aktivističkih stranaka (Nova ljevica, Radnička fronta, Orah, Zagreb je naš, Za Grad). Iskoristili smo priliku da s njime porazgovaramo o tom njegovom novom angažmanu, o politici koja ga je u životu uvijek pratila u stopu, a izbjegli smo naravno privatni život i pikanterije.   

Politika te u životu uvijek pratila u stopu, sad te je očito sustigla?

- U jednom trenutku sam odlučio da mi je dosadila uloga aktivnog promatrača, onog koji se stalno zgražava i to pretvara u stihove. Kažem aktivni jer nikad nisam bio pasivni promatrač. Već sam 1999. na koncertu u zagrebačkoj Tvornici pozivao sam publiku da nikako i ni pod kojim uvjetima ne glasaju za HDZ, koja je već tada bila kriminalna organizacija prerušena u stranku. Doduše ne sa tolikim aferama kao ovaj današnji HDZ 2.0. Ukratko, nisam ja nikad ni previše bježao od političkih tema. Ono što je presudilo i odgovor zašto baš sada ulazim, je činjenica da se sprema neviđena pomrčina na političkom nebu na kojem su se skupili crni i prijeteći oblaci. Zato sam se odlučio odazvati pozivu platforme "Možemo" kao jedine svijetle točke na tom istom nebu i kandidirati na listi broj tri u sedmoj izbornoj jedinici.  

Koliko je supruga "kriva" da si uvučen u politiku?

- Ma, oboje smo jako politični. Ona je među suosnivačicama Nove Ljevice a ja sam onaj pjevač koji je zbog svojih jasnih stavova nekim trn u oku a drugima baš zbog toga srcu mio. Mislim da smo stoga baš dobar tim.

Kad ti nisu našli ni jednu mrlju, desni portali su senzacionalno saznali da nisi Mile, nego Milan. Možda otkriju i da Edo nije Maajka, nego otac svog djeteta, što misliš o takvom pisanju?

- Kužim i ja ta desna piskarala. Moraju za svoje čitatelje stvoriti ravnotežu, moraju i „ovim lijevima naći nešto“. Nije im lako. Meni su eto iskopali da nisam Mile nego Milan. Očito su otkrili tek sad wikipediju. Malko mi je žao tih ljudi koji moraju zarađivati proizvodeći smeće. Mislim da na duže staze nije dobro za zdravlje kad znaš da se baviš proizvodnjom smeća.  

Očito je da se na nacionalnoj relaciji vodi borba između Plenkovića i Bernardića, zadnje vrijeme je i borba Urbano i Narodnjačko, Kekin protiv Škore. Kakvo je tvoje mišljenje o Domovinskom pokretu, je li po tebi taj pokret opasan za Hrvatsku.

- Ne smatram da se radi o sukobu sela i grada, gitare i tamburice nego o dvije različite vizije Hrvatske, s desne strane imamo sto nijansi crne, koju čine bivši HDZ-ovci, razni politički oportunisti i prebjezi, lažni doktorandi, revizionisti, poštovani plagijatori, domoljubni dezerteri svi zajedno umotani u zastave. Po svjetonazoru, količini mizoginije, stavovima o abortusu oni se ni po čemu ne razlikuju od MOST-a, našeg predstavništva ultrakonzervativnog alt-right pokreta koji je  inicirao i Hod za život. Sve u svemu mutni su to igrači opasnih namjera. Negdje između tih krajnosti je blijedo-crvena fleka koja i sama više ne zna čemu više služi. S druge strane stoje grupa idealista i boraca za javni interes mahom volonteri i  aktivisti koji su se s četiri člana u Skupštini Grada Zagreba dokazali kao jedina oporba Bandiću i sada kreću osloboditi zemlju od klijentelizma, netolerancije i kriminala.

Kako kao muzičar, a kako kao političar gledaš na trenutnu situaciju u državi?

- Na situaciju u državi gledam prvenstveno kao građanin kojemu se pred očima prazne gradovi i sela. Svaki put kad se vratim iz Slovenije imam osjećaj da se vraćam vlakom u vagonu koji je prije trideset godina otkačen od kompozicije pa sve više usporava. Da, prosječna brzina vlakova u Hrvatskoj je manja nego prije trideset godina, a Maribor ima više solarnih panela od cijele Hrvatske. Ljubljana je primjer drugim europskim metropolama u domeni zbrinjavanja otpada dok se Zagreb davi u smeću. Iz godine u godinu ta je razlika sve veća, tako da bi se moglo reći da se politikom bavim iz samoobrane. U jednom trenutku shvatiš da taj posao neće nitko obaviti umjesto tebe ili kao što je Obama to lijepo sročio. Mi smo ti koje smo čekali.

Kako gledaš na revitalizaciju desničarenja u zadnjim godinama, ko je krivac tome?

- Pa zna se tko je kriv. HDZ naravno. Oni cijelu vrijeme parazitiraju na ratu. Samo upali HTV i imaš osjećaj da rat nije ni završio. Svaki dan je godišnjica nekog pokolja, osnivanja brigade, oslobodilačke akcije nakon čega je poruka uvijek ista, Bog, domovina, nacija. Onaj tko ne misli tako nije naš. Prošlo je već četvrt stoljeća od rata a rane su i dalje svježe jer moraju biti kako bi se narodi mrzili. Dok traje taj igrokaz, HDZ-ovci i njihovi priljepci redaju aferu za aferom i rasprodaju zemlju, vodu i zrak.  

Kakva je tvoja suradnja s Tomaševićem i Radom Borić, da li se dugo poznajete ili vas je tek sada politika spojila?

- Ekipu okupljenu oko koalicije "Možemo" - Nova ljevica, Radnička fronta, Orah, Zagreb je naš, Za Grad poznajem još iz vremena borbe oko Varšavske kad sam im posvetio pjesmu. Tomašević je bivši punker, dugogodišnji aktivist i već godinama kao gradski zastupnik vođa oporbe kriminalnom gradonačelniku i njegovim žetončićima, a Rada Borić je borac za ljudska prava koja još od rata kada je pomagala ženama izbjeglih iz ratnih zona. Svih ovih godina ostali su vjerni idealima borbe za javno dobro. Zato sam im se i odlučio pridružiti. Poklonio sam im svoje povjerenje na zadnjim lokalnim izborima i oni su ga na najljepši način opravdali.

Puno je poznatih umjetnika na listi ove platforme, da nabrojimo samo neke, Mario Kovač, Ricardo Luque, Ljiljana Nikolovski, Katarina Peović, Vilim Matula, Goran Pristaš, Urša Raukar, jel to neki "novi val", ali politički?

- Imamo ljude raznih zanimanja, iako priznajem da je veliki broj umjetnika kojima je dosta živjeti u atmosferi straha i netolerancije. Ideja da bi se Hasanbegović mogao ponovno dočepati fotelje i ponuditi konačno rješenje za kulturu je samo dodatni razlog zašto bi se i drugi umjetnici trebali uključiti u našu stranku.

Što Mile Kekin u ime političke platforme "Možemo" može obećati svojim biračima?

- Obećati ne mogu ništa osim da ću dati sve od sebe da doprinesem realizaciji našeg programa. Za razliku od drugih stranaka mi imamo vrlo jasnu viziju Hrvatske, okrenutoj ka zelenoj samoodrživoj ekonomiji, u kojoj kapital neće biti mjerilo svega nego će to biti korist za lokanu zajednicu, želimo pravednijim propisima ravnomjernije raspodijeliti porezni teret, uvođenjem progresivnog oporezivanja, želimo iskoristiti ovo digitalno doba i uvesti potpunu podatkovnu demokraciju i time državu učiniti transparentnom i ekonomičnijom. Želim dati svoj doprinos u stvaranju Hrvatske za svakog građana bez obzira kako se zove, koga voli i kome se moli.

Kakvu Hrvatsku želi Mile Kekin, jel onu iz pjesme "Sretni ljudi". Jel to predizborna pjesma platforme "Možemo" ili slijed Kekinovog kantautorstva?

- Pjesma je moja i samim time odražava moje želje i nadanja. Želim da zemlja izađe iz kružnog toka, da prestanemo zaokruživati iste a očekivati različito, želim zemlju nasmijanih i sretnih ljudi u kojoj ćemo manje kukati nad političarima i sami preuzimati više odgovornosti. Demokracija naprosto ne znači da svake četiri godine zaokružiš neki broj.

Izađimo malo iz politike, Mile Kekin - samostalni album, odlazak u politiku, da li Hladno Pivo pati zbog toga?

- Hladno pivo apsolutno zasad ne pati od politike niti od mog solo albuma nego od ove proklete pandemije kojoj se ne nazire kraj. Trebali smo ovaj vikend svirati po prvi puta nakon početak globalnog korona partija. Karte su rasprodane za sat vremena. Navala je bila suluda. Danas je koncert otkazan jer organizator ne može preuzeti odgovornost. Sve u svemu, teško vrijeme za matore, stari moj.

Ja nisam vaš, I ovo će proći, Sretni ljudi, Atlantida, Firma...inspiracija stvarnim događajima i trenutnim situacijama, gdje bi našao inspiraciju da platforma "Možemo" dođe na vlast?

- Ne brinem se oko toga. Iako, sad kad si ovako nabrojao, moram priznati da sam naredao zavidan broj ovih „kriznih“ pjesama a tako bih rado i ja malo volio pjevati o miru, ljubavi i moru.

Na kraju što bi muzičar Kekin rekao političaru Kekinu?

- Da se ne pravi važan u tom odijelu. Da ga poznajem još dok je bio običan punker na klupi u Gajnicama koji je sanjao da će jednog dana ima bend.

(Dorijan Vrkljan)