PREMJERA U ČETVRTAK, 5. OŽUJKA. REPRIZE 6. I 7. OŽUJKA
Na maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula u srijedu, 4. ožujka, održana je konferencija za medije na kojoj je najavljena premijera predstave ''Mekoća'', autorski projekt redateljice Selme Spahić nastao u suautorstvu s dramaturginjom Eminom Omerović te glumačkim ansamblom koji čine Alban Ukaj, Boris Ler, Kemal Rizvanović i Josip Stapić.
Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula i Sarajevski ratni teatar u završnoj su fazi proba za predstavu MEKOĆA, autorski projekt redateljice Selme Spahić u suautorstvu s autorskim timom. Premijera će se održati u četvrtak, 5. ožujka, a reprize u petak, 6. ožujka i subotu, 7. ožujka u 20 sati u INK-u, najavljeno je u srijedu na konferenciji za novinare.
Riječ je o prvoj koprodukcijskoj suradnji između pulske kazališne kuće i SARTR-a, u kojoj igraju Alban Ukaj, Boris Ler, Kemal Rizvanović i Josip Stapić, ujedno i suautori projekta uz redateljicu Selmu Spahić i dramaturginju Eminu Omerović. Regionalna suradnja od izuzetnog je značaja za oba kazališta, a ovaj projekt pokazuje da veza između Pule i Sarajeva, pobratimljenih gradova, nije samo formalna, već živa i sadržajna, pružajući čvrst temelj za razvoj kazališne umjetnosti, stvaranje novih umjetničkih vrijednosti i postavljanje novih standarda.
Autorski projekt „Mekoća“ polazi od pitanja uzroka nasilja u patrijarhalnom društvu te pokušava otvoriti prostor za promišljanje o mogućnosti svijeta bez nasilja. Polazeći od stvarnosti obilježene agresijom i ratovima, predstava traga za utopijskim prostorima u kojima bi mir mogao biti moguć, barem na kazališnoj sceni.
Predstava postavlja niz pitanja: može li se uopće zamisliti svijet bez nasilja, kakav bi on bio i kakva je uloga kazališta u društvu koje kontinuirano reproducira nasilje. Autori se pritom pitaju snosimo li odgovornost i za nasilje prikazano na sceni te zašto nježnost i bliskost u kazalištu često izazivaju veću nelagodu od samog nasilja.
Baveći se tim i brojnim drugim dilemama, „Mekoća“ istražuje ideju radikalne mekoće kao moguće alternative svijetu kakav poznajemo, odnosno kao prostor u kojem briga o drugome postaje temeljni princip organizacije društva.
U središtu radnje su četiri sina, svaki sa svojom pričom i teretom: prvi sin je mudar i lukav, čovjek od riječi; drugi preuzima odgovornost koju drugi izbjegavaju; treći je najhrabriji i najjači i zato nosi teret svijeta; dok najmlađi, još neiniciran, ima gitaru.
Na konferenciji je o vlastitom iskustvu rada na predstavi govorio i glumac Josip Stapić, koji u predstavi tumači najmlađeg od četvorice braće.
„Ja vam moram reći da je, za razliku od kolega koji glume stariju braću, kod mene situacija bila drugačija. Ja, na primjer, nisam vidio toliko toga… To nasilje o kojem govorimo nije bilo u mojoj neposrednoj blizini niti je bilo usmjereno na mene kroz moj život. Tako da mi je na početku bilo pomalo nejasno. Znao sam, naravno, da to postoji u svijetu, znao sam što se događa i bio sam svjestan tog nasilja. Međutim, ja ga nikada nisam niti osjetio niti razumio na način na koji sam ga razumio tijekom ovog procesa i koliko je zapravo destruktivan i koliko nas zapravo unazađuje“, rekao je Stapić.
Dodao je kako nasilje ljude udaljava od cilja koji bi, prema njegovu mišljenju, trebao biti zajedništvo.
„Koliko nas nasilje zaustavlja od nekog cilja. A cilj koji ja vidim jest da budemo ljudi, da budemo zajednica. Da nam nije cilj mrziti nekoga, da nam nije cilj nekome postaviti nogu kako bi on pao na lice, nego da vidimo je li moguć taj život u kojem stvarno, ali istinski brinemo jedni o drugima, bez obzira na razlike, bez obzira na sukobe, bez obzira na razlike u mišljenjima, bez obzira na boju kože...“, istaknuo je.
Budući da nije mogla prisustvovati konferenciji za medije, direktorica SARTR-a Maja Salkić Burazerović uputila je pismo u kojem je istaknula važnost umjetničkog povezivanja u vremenu podjela.
„Želim uputiti iskrenu zahvalnost Matiji Ferlinu, umjetničkom direktoru INK Pula, te intendantici Gordani Jeromela Kajić na pozivu da surađujemo na predstavljanju ‘Mekoća’ redateljice Selme Spahić.
Život teatra i umjetnika siguran je onda kada prepoznajemo rad jedni drugih i kada postoji istinska želja za suradnjom. Posebno je značajno što Pula i Sarajevo dijele i posebnu vezu. Takve veze u teatru imaju još snažniji smisao, a tim je veća radost zbog povezivanja s INK Pula.
U vremenima kada se svijet sve češće dijeli, naša suradnja predstavlja nadu i podstrek za povezivanje i razumijevanje.
Želim nam uspješnu premijeru i dug život predstave koja, nažalost, na pragu novih svjetskih sukoba govori upravo o muškarcima, o naslijeđenim obrascima snage, moći i šutnje, o tvrdoći iza koje se često kriju strah i nesigurnost.
Dok svijet ponovno poseže za jezikom podjela i sile, mislimo o tome koliko je hrabrosti potrebno da se pokaže ranjivost. Pitam se šta bi se desilo kada bismo prije svake mržnje zastali, zapitali se odakle dolazi naša ljutnja, čega se zapravo bojimo i šta u nama ostaje neizrečeno.
Kada bismo prije osude pokušali razumjeti, a prije sukoba osjetiti, možda bi tada i naše odluke bile drugačije i humanije. Možda bi mekoća postala prostor susreta, a ne slabosti. Mekoća koja bi odbacila superiornost i kroz ljudskost donosila sudove.
Glumcima, redateljici, svim suradnicima, tehnici i vašem kazalištu upućujem najljepše želje. Hvala vam na dobrodošlici u Puli i INK-u. Mi vas sa strpljenjem očekujemo u Sarajevu“, poručila je.
Što je uopće uloga kazališta u svijetu koji neprekidno perpetuira i reproducira nasilje? Zašto nam nježnost u kazalištu često stvara veću neugodu od nasilja? Je li moguće zamisliti svijet bez nasilja, barem u kazalištu? Kakav bi to bio svijet? Polazeći od pitanja kako djelovati u svijetu agresije i ratova, ova kazališna predstava traga za utopijskim prostorima gdje bi mir mogao biti moguć.
Scenografiju potpisuje Paola Lugarić Benzia, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, autor glazbe je Draško Adžić, oblikovatelj rasvjete Dario Družeta, koreografkinja je Ana Kreitmeyer, a korepetitor je Carlos Andrés Fagin.
Premijera predstave „Mekoća“ održat će se 5. ožujka u 20 sati, na maloj sceni Istarskog narodnog kazališta u Puli. Reprizne izvedbe na rasporedu su 6. i 7. ožujka, također u 20 sati, dok će predstava gostovati u Sarajevu u Sarajevskom ratnom teatru 2. i 3. travnja.
Trajanje predstave je 75 minuta.
(I.I.)
