STRUGALICA                                                          
Piše: Damir  Strugar
Točno prije deset godina negdje u ovo vrijeme, Puljani i Istrani ostali su bez svoje banke. Nagrižena lošim poslovanjem i "kutlerajom" koji se tada oko nje zbio, Istarska je banka bila najprije tri mjeseca u blokadi, a potom je (pre)prodana,asimilirana i postala dio Nove banke. Tada se u Puli "dogodio narod", odnosno veliki miting na platou centrale banke u Dalmatinovoj ulici, gdje je otprilike pet tisuća štediša "kakilo u gaće" i glasno pitalo što će biti s njihovim uštedama? Shodno toj napetoj financijskoj situaciji, mladi reklamni agenti tog doba i glazbenici starog kova - Ptica i dr.Fric - tiskali su majicu koja je bila "oročena" na tri mjeseca i koju su kao gorku utjehu besplatno podijelili razočaranim štredišama banke...
Obilježavajući taj neveseli događaj iz naše ne baš slavne bliske prošlosti, izvadio sam iz ormara i modne arhive te odjenuo tu istu majicu.U njoj sam ponosno pokosio svoj vrt, kao što to lijepo pokazuje slika, a za kojeg uvaženi hortikulturni radnici tvrde (a neki novinari čak i pišu) - da je najljepši u Puli. Majica je ostala kao trajna uspomena i predmet za dugo sjećanje, kako su novci štediša na kraju balade ipak bili spašeni! IDS se tom operacijom spašavanja novaca štediša proslavio, a Istarska banka je na kraju kupljena od strane mađarskog OTP-a za sumu, koju je novi vlasnik povratio već u prvoj godini svog poslovanja..Sve ostalo naziva se extra-profitom i zaradom..
 Podsjetila me ova priča na sličnu situaciju s "Arenaturistom" koji je prodan za vrijednost dva i pol dobra restorana nepoznatom talijanskom stolaru, da bi ga na kraju taj isti "turistički analfabet" prodao Amerikancima za sumu čak dvadeset puta veću, nego što je "Arenaturist" kupio. Mislio sam da je ipak dobro što je bogati američki Fond (težak sedam milijardi dolara) kupio pulskog turističko-ugostiteljskog giganta, jer da će on u firmu uložiti sredstva, obnoviti hotele i kampove, poplaćati dugove i zaposliti nove ljude.."Da,da,moj dobri i pošteni Strugy, tako će to sigurno biti!" - već me tada upozoravao moj ekonomski savjetnik i osobni bankar..
Kad ono izađe prije neki dan vapaj izvjesnog američkog Premanturca Borisa Iveshe u javnost, da on kao predsjednik Upravnog odbora najvećeg hotelijera južne Istre, traži na sve strane banku koja će im pozajmiti 50 milijuna eura da ih ulože u Arenaturist?!? Dakle, super-bogati američki vlasnik traži kredit u sirotoj i prezaduženoj Hrvatskoj od naših banaka. Ili sam ja lud, ili te banke nisu hrvatske ili sam totalni ekonomski dibidus pa ne znam da vlasnik ne ulaže svoj kapital u firmu, već uzima bankovni kredit a koji otplaćuje tekućim poslovanjem..Ne znam više ni sam, no sasvim je jasno da "Arenaturist" nema više nikakve veze s gradom Pulom u kojoj djeluje, da se potpuno otuđio i da je na neki način postao strano tijelo. Ne sudjeluje uopće u životu i radu svoje uže i šire zajednice,a svoju sam tezu o tome spreman obrazložiti i naučnom disertacijom.
Međutim, u skladnom suživotu s građanima Pule i ne mijenjajući svoj image i način poslovanja već trideset godina, djeluje preko puta ulaska u brodogradilište "Uljanik" - roštilj "Čapalija". Izgledom kao da je izišao iz filma "Ko to tamo peva", a kvalitetom hrane na razini hotela "Hyat" ili "Regent". E tamo me pulski pročelnik za prostorno uređenje i planiranje - popularni urbanista Giordano Škuflić pozvao - da me počasti zbog svog imenovanja na mjesto pročelnika u iduće tri ili četiri godine. Nikad se zapravo ne zna dužina tog mandata, jer politika je vrajža stvar. Naravno, galantni Škuflić nije imao ništa protiv da račun platimo po pola, što nema nigdje pa ni u Škotskoj, ali to je neka druga tema. Popularni roštiljar Čapo začinio nam je večeru masnim, prostačkim ali dobrim vicom o svojoj "konkurenciji"..
- Pročelniče Škuflić, znaš li šta je jedino lošije od Mek Donaldsa? - upita ga Čapo.
- Ne! - zabezeknuto će Škuflić.
- Mek Kurac! - ispali kao iz topa roštiljdžija Čapo.