GASTRONAUTIČAR BUDIMIR ŽIŽOVIĆ
Novo Apoksiomenovo obitavalište – vrhunski dizajniran i opremljen muzej, jedinstven u svijetu po tome što čuva samo jedan artefakt – postao je važan brend turističkog Malog Lošinja. Jedna mala os oko koje se vrti veliki nomadski magnetizam. 140 godina turizma jest respektabilna konkurentska prednost na tržištu, ali bez neprestane kondicije, ulaganja, visoke ponude i redovitog osvježavanja temeljnih programa usluge, teško bi taj povijesni podatak sam po sebi bio značajan atribut. „Okus vitalnosti” – Taste of Vitality – novi je adut lošinjske turističke ponude. Jela koja nose ovaj certifikat postaju udarna gastronomska ponuda sezone. Uslijedilo je i testiranje projekta – pozvani su novinari i gastronauti iz regije, ali i iz Italije, Mađarske, Austrije i Velike Britanije, kako bi u čak 15 restorana kušali i ocijenili vitalnost na tanjuru.
Organizatori i domaćini trodnevnog događanja bili su Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, Abisal – Gastronaut i Lošinj Hotels & Villas. Vrlo, vrlo srdačni domaćini – od direktora TZ Dalibora Cvitkovića i njegovih suradnika, do commodorice Karin Mimice, kao i voditelja restorana – učinili su ovaj pohod vrhunskim.
Što je taj famozni Taste of Vitality? Mali Lošinj općenito, i s pravom, njeguje imidž vitalnosti. Otočko plavetnilo mora ima nenadmašnu draž, čista zračna strujanja lijek su za goste iz zagušljivog svijeta, a mediteranska miomirisna vegetacija podsjeća na to kakav bi svijet umjerene klime trebao biti. Domaćini dodatno naglašavaju klimatske pogodnosti koje su doista izvrsne.
A hrana? Upravo tu dolazimo do okusa vitalnosti.
Pomodnost u kulinarstvu dovela je do globalizacije koja je lokalnu kuhinju gotovo gurnula u zapećak. Srećom, molekularna prenemaganja dolaze kraju. Gosti su se zasitili. Gosti iz svijeta žele miris i okus jela kraja u koji su došli. Vrijeme je za novu kreativnost. No, da bi se izbjegle improvizacije koje često ne jamče kvalitetu, kuhare treba usmjeriti stručnim sugestijama nutricionista i organizatora. Oni koji su bili spremni na to i uspješno slijedili preporuke – zaslužili su certifikat Taste of Vitality.
Bez bogate, originalnim namirnicama ispunjene smočnice priča ne može ni započeti. A lošinjska smočnica puna je mora, divljači, blaga s krških pašnjaka, začinskog bilja i otočkog maslinova ulja. Srećom, tu su i Krk i Istra – u susjedstvu – pa je na raspolaganju i široka lepeza biranih kvalitetnih vina.
U programu piše da je 60 jela dobilo certifikat, ali siguran sam da ih je bilo i više – ako ne s certifikatom, onda svakako u ponudi. Vitalnost traži odmjerenost u težini i sastavu hrane. Ljetni meni mora biti lagan i zdrav. Prirodna obrada namirnica ključna je i odmah se osjeti u lakoći konzumacije i osjećaju nakon jela. Juhe od rakova, salate od rakovica, nonina maneštra, carpaccio od boškarina, tune, zubatca, škampa... Taj od škampa je zalogaj reduciranog mora.
Za početak sam nabrojio tek ponešto za prvi pjat, ali sve to budi daljnju znatiželju.
Slijede, grubo rečeno, buzare – iako bih trebao birati leksik pažljivije – jer ovo nije obična klasika. Zapravo, vrijedi za sva jela koja ću spomenuti:
Može li sam naziv pobuditi nepčane asocijacije? Amalfi u umaku od rajčica s lošinjskim biljem i bademima, ravioli punjeni kapesantama i kozicama, smokve u prošeku s kremom od sira i keksom od badema... Uff, prebrzo sam skočio na deserte.
Tuna se nudila na mnogo načina, hobotnica na salatu i pod pekom. Miro Biondić, jedan od najuglednijih lošinjskih chefova, objasnio mi je kako hobu s krumpirima pod pekom uspijeva učiniti neodoljivo šugozastom. No, svi voditelji posjećenih restorana vrlo su raspoloženi pričati o svojim specijalitetima. Gostima je to dodatni užitak. Naravno, ljeti na stolu ne može izostati brancin na žaru, kao ni brancin pečen u soli. A tu je bio i cresko-lošinjski mladi jelen pod pekom.
O brodetima bi se moglo posebno pisati – jedan sa škampima i grdobinom bio je vrhunski užitak. I ne samo brodeti, već i sve varijacije s čuvenom janjetinom – teško je tu staviti točku.
Netko bi, čitajući ovaj moj pomalo površni opis, rekao da je riječ o staroj dobroj klasici. I jest – ali klasici koja se iznova otvara kroz kreativnu raskoš i profinjenu gastronomsku minucioznost. Klasici u svom novom i primamljivom izdanju. Lijepo je kada te ugostitelji tako ugodno iznenade. Sve je bilo popraćeno – uz dobra vina – originalnim, osvježavajućim pićima za vitalnost i laganim desertima made in Mali Lošinj. Nekada bismo u restoranu poželjeli „pjat iznenađenja”. Ovdje, nakon tolikih slijedova, gost sam prihvaća svaki novi izbor kao igru u kojoj se pita: „Ima li još koje iznenađenje?”
Nije uzalud mediteranska kuhinja pojam vitalnosti. Mali Lošinj joj s pravom želi dati svoj pečat – i u tome je uspio.
(Budimir Žižović)
