ORDINACIJA dr FRICA
Trgovine su jučer opustošene, ljudi su stvarali redove kao da nam predstoji sudnji dan, kao da treba nabiti zalihe za minimalno mjesec dana. Pomislio bi čovjek da je ratna psihoza zakucala i na naša vrata, da kao i za vrijeme covida valja kupiti sve, od igle do toalet papira. Jutro je na tržnici bilo ispunjeno onima koje u akciji lova na besplatnu porciju kajgane ne može zaustaviti niti Sveti Petar. Mislim da sam samo jednom u životu kušao nešto s tih pršura i gradela. Takve izljevu humanosti i dobrote zaobilazim u širokom luku, bježim od tih sardona i fritaja ko “vrag od tamjana”.

No nije sve tako crno, u svemu ovome ima i nekih dobrih stvari, prvo ljudi očito imaju love pa kampiraju u butigama, drugo, politika uvijek iznađe nešto za sitnu raju čisto da održe tradiciju. Kažu neki da je lijepo vrijeme privuklo brojne građane da dođu na fritaju, istina, da je padala kiša teško da bi bila takva gužva, no onih koji poštuju ovu “gradsku tradiciju” iz godine u godinu je sve više. Kako bi rekao Franci “dobrotvori su našli svoje žrtve” i sve im više zakuhavaju, no nismo mi jedini, čisto da se utješimo.
A na kraju, što reći nego – narod zadovoljan, političari još zadovoljniji, a kokoši, ako ih se što pita, vjerojatno bi rado dale još koji doprinos demokraciji. Jer dok ima fritaje, ima i nade. A kad nestane jaja, uvijek će se naći neka nova “akcija” da nas podsjeti kako se briga za građane najbolje mjeri veličinom porcije i duljinom reda.

(Nenad Marjanović dr Fric)