PRVI PUT ZAIGRAT ĆE NA POLJUDU
Prije samo pola godine Raul Kumar bio je kadet Istre 1961 koji je seniorske minute skupljao u NK Uljanik, tražeći kontinuitet i prilagodbu na zahtjeve odraslog nogometa. Danas, sa 17 godina, iza sebe već ima debitantski nastup u HNL-u i ukupno pet prvenstvenih utakmica u dresu Istre.

Kumar je sezonu započeo u Uljaniku, gdje je kroz redovitu minutažu prvi put osjetio što znači seniorski ritam, čvršći dueli, manje vremena za odluku i veća odgovornost u svakoj utakmici. Kako kaže, unatoč kratkom boravku u Uljaniku, taj se potez pokazao ključnim u njegovu razvoju, jer mu je omogućio prve prave seniorske utakmice i ubrzao prijelaz prema najvišoj razini. Koliko mu je Uljanik i dalje blizak, pokazao je i jučer, kada smo ga sreli na utakmici Uljanika i Grobničana gdje je došao podržati bivše suigrače s kojima je započeo sezonu.

- Za mene osobno, jedno od najboljih iskustava u seniorskom nogometu. Ekipa je bila fantastična, atmosfera u svlačionici vrhunska. Borili smo se do zadnjih kola za vrh tablice i to govori sve. 

U studenom je uslijedio veliki iskorak, nastup na Svjetskom prvenstvu U17 u Kataru s hrvatskom reprezentacijom. Turnir na kojem je bio standardan i zapažen otvorio mu je vrata povratka u Pulu u potpuno drugačijoj ulozi.

- Svjetsko prvenstvo je najveće natjecanje na kojem sam bio. Sve je bilo na vrhunskoj razini. Žao mi je što nismo otišli dalje, ali mislim da sam se tamo pokazao u dobrom svjetlu.

Po povratku iz Katara uslijedio je niz okolnosti u prvoj momčadi Istre, ozljede, kartoni i potreba za dodatnim rješenjima u zadnjoj liniji. Priliku je dočekao spreman. Debi u HNL-u stigao je protiv HNK Gorica, a ubrzo su se počeli nizati i novi nastupi.

- Iskreno, nisam očekivao da će se to dogoditi tako brzo. Kad sam dobio šansu, pokušao sam je iskoristiti najbolje što mogu. Kada se prisjetim svog debija samo mogu reći da sam imao katastrofalnu tremu. Trener me zove sa zagrijavanja, tresem se, navlačim dres, ruke i noge mi se tresu, ali na kraju je ispalo dobro.

Kumar pritom ističe da je u oba kluba naišao na maksimalnu podršku u Uljaniku i u Istri, kaže, nema suigrača koji mu nije pomogao savjetom ili podrškom, a upravo mu je takva atmosfera u svlačionici znatno olakšala prijelaz u seniorski nogomet.

- Svi pomažu, nitko nema lošu namjeru. Od prvog dana su mi svi bili podrška. U Istri najviše slušam savjete kapetana. Gledam kako igra, koliko je miran, to mi je fascinantno.

U razgovoru ističe i razliku između rada u Uljaniku i u Istri.

- U Istri ima puno više taktičke pripreme i analize protivnika. U Uljaniku se više fokusiraš na svoju igru. Oboje mi je bilo važno za razvoj.

Osvrnuli smo se i na nedavnu utakmicu protiv Rijeke u kojoj je Kumar ponovno bio dio obrambene linije. 

- Ulazak u utakmicu bio je malo čudan jer nije bilo uobičajenog izlaska i pozdravljanja publike, nego je svatko odmah zauzeo svoje mjesto i praktički se iz prve duge lopte krenulo igrati. Nije bilo puno vremena za prilagodbu.

Po meni je utakmica trebala završiti neriješeno. Ni mi ni oni nismo imali previše prilika, a susret je odlučen penalom. Nisam previše analizirao tu situaciju jer se najviše fokusiram na svoj nastup. Meni je to bila izjednačena utakmica i remi bi bio najrealniji rezultat.

Sad nam je važno uhvatiti kontinuitet jer je puno lakše igrati kad povežeš nekoliko pobjeda. Trenutačno ponovno gradimo atmosferu u momčadi i važno je da nas porazi ne poljuljaju. Iako je bio radni dan, došlo je više ljudi nego što sam očekivao, a posebno bih pohvalio podršku Demona, na tome im svaka čast.

Istru sada čeka novo gostovanje, ovoga puta na Poljudu, gdje Hajduk neće moći računati na Livaju, Rebića i Pukštasa, a Kumar priznaje da s nestrpljenjem iščekuje priliku zaigrati na Poljudu, stadionu koji opisuje kao poseban doživljaj za svakog nogometaša.

- Šanse postoje, i to velike, ako budemo pravi i ako budemo igrali kao u završnici prošle polusezone. Poljud je posebna priča i po meni ima najbolju atmosferu u ligi. Bit će mi to prvi put da igram tamo i stvarno se veselim. To je ujedno i najveći doživljaj za igrača, ali može biti i najteže ako utakmica krene loše, puno ljudi, veliki pritisak, no upravo je to gušt igranja pred punim stadionom.

(S.V.)