STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
Za Prvi maj - praznik rada i dan Svetog Josipa Radnika, kao pravi drug, komunista i katolik, otišao sam u crvenu Labinsku republiku, gdje je u Kršanu bio najavljen veliki "Krafi-fest". Za one koji ne znaju, riječ je lokalnoj deliciji i specijalitetu s Labinštine, koja je sasvim sigurno zaslužila malo jaču medijsku promociju. Baš poput pršuta, sira, maslinovog ulja ili tartufa. Krafi, su, dakle, izrađeni od tijesta, a mogu se jesti kao desert ili kao prilog sa mesom. Ja sam ovaj put smazao tri porcije i to kuhane, pečene i flambirane krafe. O svojim gastroleptičkim iskustvima govorio sam u mikrofon Radio Labina kolegici i školskoj drugarici Silvani Fable. Moje je mišljenje da Kršan mora "brendirati" krafe, baš kao što je to Tinjan učinio s pršutom, Buzet s tartufima ili Sveti Petar u Šumi sa istarskim kobasicama. Jer, kad jednom turisti i gosti probaju krafe, nema sumnje da će uvijek i ponovno želiti degustirati tu slasnu deliciju.
I dok sam ja tako guštao s krafima, u Puli, lažnom glavnom gradu Istarske županije, propala su dva mega-projekta šetališta. Najprije je kuhana gradska vlast kapitulirala i projekt Rive kao šetališta ostavila za svijetlu i daleku budućnost. Te promet vozilima rivom opet najavila vratiti u oba smjera. Naravno da je u ovoj prometnoj situaciji bilo suludo rivu proglasiti jednosmjernom, ali očito je glas tisuće revoltiranih vozača uradio svoje i sve ponovno vratio u prvobitno stanje.
Istodobno je lokal-ljubavna grupacija pod nazivom "Volim Pulu" (a ne volim gradsku vlast,a pogotovo IDS!) glatko odbijena od te i takve pečene gradske vlasti. A sve u ideji projekta pretvaranja Muzila kao povijesne vojne baze u gradsko šetalište, a ne u svjetski golferski centar. Doduše u ovoj trakavici obračunavanja inertne gradske vlasti (koja svoje argumente ne zna obrazložiti) i malene grupacije civilnih aktivista (koji znaju što neće, ali ni sami ne znaju što hoće), nitko se nije sjetio postaviti pitanje hoće li se i kada na velikim šetalačkim prostranstvima Pule sagraditi i koja tvornica, te i na taj način otvoriti koje radno mjesto? No, to su očito teme od drugorazrednog značaja. Daleko je sada bitnije palamuditi o šetalištima, jer u protivnom mogao bi doći kakav ozbiljan bjelosvjetski lovator i investitor, pače ljubitelj golfa, koji bi na Muzil mogao upucati milijune dolara ili eura, na radost pulskog turizma, kupača i šetača. Baš kao što su to dosada u proteklih dvadesetak godina uložili ozbiljni investitori u projekt "Brijuni rivijera", gdje se ulaganja mjere u desetinama centi.
No, dok je nekima oko svega ovog cirkusa oko pulskih šetališta samo do šale, drugi su više nego ozbiljni. Pogotovo političari koji rade za opće dobro. Evo na primjer direktor "Hrvatske lutrije". Čovjek koji na vlastitom primjeru dokazuje kako je moguće rušiti zakone fizike i biti istodobno jednim tijelom u oba grada. Dakle, radi se o Danielu Feriću, prvom čovjeku u Hrvata za Loto i Bingo. Nakon radnog tjedna u metropoli, Daniel Ferić popije kavu sa Tinom Katavić i Šveđankom iz "Eurojackpota", te se stušti u Pulu, gdje kao predsjednik lokalnog SDP-a sipa drvlje i kamenje na aktualnu gradsku IDS-ovu vlast. Dosada mu je meta uglavnom bio gradonačelnik Boris Miletić,a ovaj put je munje i gromove ispalio na pulskog pročelnika za komunalne poslove Damira Prhata. Nazivajući ga najlošijom karikom Miletićeve vlasti, usprkos tome što mnogi misle da je baš Damir Prhat Miletićeva desna ruka. E sad je li točno to što je uvaženi lutrijski expert Daniel Ferić iznio o Prhatu - ne znam. Međutim, simptomatično je da je u tim napadajima zaboravio pripomenuti da je s istim tim Damirom Prhatom kao kolega pročelnik za financije surađivao protekle četiri godine u koalicijskoj vlasti, te da je s njim pio kavice, pive, možda i pokoju medenicu ili bisku. Baš me zato i zanima hoće li tako napasti i pročelnika za urbanizam Giordana Škuflića... No, politika je očito znanost koja se mijenja iz dana u dan. Pa se i detalji iz bliske prošlosti vrlo brzo zaboravljaju. Baš poput neostvarenih projekata pulskih šetališta...
