DINAMO – ISTRA 1961 4:0 (1:0)
Kolić, nesiguran, bespotrebno istrčavanje kod prvog gola, slična pogreška kao i protiv Vukovara, utakmica za zaborav.
Kadušić, standardan, nesiguran i zbunjen, pomalo smo navikli.
Miettinen, uklopio se u obranu koja ne postoji, no rano je za tugu...
Marešić, što reći, pohvaliti nakon četiri primljena gola i još toliko šansi za gol ? Teško, uklopljen u ništa.

Kumar, nije jasno zašto je zamijenjen, ništa lošiji od ostalih.
Nasraoui, loš, možda bi manje štete bilo da igra u špici ili da brani, čovjek jednostavno nije bek.
 

Lončar, velik promet, mala zarada, nije u formi i to traje već duže vrijeme.
Radošević, svaka lopta spora i obavezno unazad, iskustvo koje se nije primjećivalo.

Frederiksen, spor i zbunjen, kao i na samom dolasku u Pulu, Dinamovi klinci ga „pročitali“.
Prevljak, tražio loptu koju nije dobio, borben, ali sam ne može.
Ahmeti, uklopljen u tužnu predstavu, možda malo impresioniran ruševinom od Maksimira.
Heister, nije donio ništa, u drugom poluvremenu pala tri gola, teško da je to pomak ka boljem.
Goričan, nespreman, teško da može pretrčati čunj, kao da nije ni igrao.
Albarracín, teško ga je ocijeniti, dečko se mora pitati gdje je to došao, ekipa koja u dvije utakmice primi sedam golova sigurno ga nije inspirirala na nešto veliko.
Agada, standardno zbunjen i ošamućen.
Taraba, njegov duel s Hoxhom je ogledalo igre Istre 1961 na Maksimiru, mlako, nespretno, zbunjeno, nemoćno..
Trener Riera, potpuno je ispao iz kolosijeka, primiti sedam golova u dva kola ozbiljan je problem, protiv prvog i zadnjeg, mora malo poraditi na obrani i zaštiti.

(NMF)