NAJBOLJI ODLAZE
Velika gorčina zavlada među navijačima Istre 1961 svaki put kada klub napusti netko od najboljih igrača. Tada se prst najčešće upire u upravu, sportskog direktora ili vlasnike, uz pitanje zašto klub nije zadržao svog najboljeg nogometaša. No, stvarnost profesionalnog nogometa mnogo je složenija od emocija koje prevladavaju nakon svakog transfera.
Klub poput Istre 1961 teško može zaustaviti igrača kojem se otvori prilika za financijski i sportski iskorak. U trenutku kada stigne ponuda višestruko bogatijeg kluba, ne odlučuje više samo visina odštete. Igrač vidi priliku za veću plaću, jaču ligu i možda posljednji veliki ugovor u karijeri koji će njemu i njegovoj obitelji osigurati budućnost.
Pokušajmo zamisliti suprotnu situaciju. Što bi se dogodilo da je Istra pod svaku cijenu odlučila zadržati Stjepana Lončara ili da sada odbije pustiti Prevljaka ako stigne ozbiljna ponuda? Bi li klub doista izašao kao pobjednik? Teško. Igrač koji zna da ga čeka višestruko bolji ugovor i veći sportski izazov teško može ostati potpuno fokusiran. Nezadovoljstvo se prije ili kasnije prenese na svlačionicu, treninge i utakmice.
Može li se uopće očekivati da će nogometaš igrati s jednakim žarom za klub za koji smatra da mu je zatvorio vrata najveće prilike u karijeri? Profesionalac će odraditi svoje obveze, ali motivaciju nije moguće ugovoriti niti narediti. Kada nestane zadovoljstva, nestaje i mir u svlačionici, a tada gube svi. Gubi igrač koji osjeća da je zaustavljen u napretku, ali gubi i klub jer na terenu više nema potpuno motiviranog nogometaša.
Ako klub popusti pritisku navijača i odluči zadržati igrača pod svaku cijenu, vrlo lako može izgubiti mnogo više od jednog transfera. Nezadovoljan igrač teško će biti vođa momčadi, njegova će se frustracija prije ili kasnije osjetiti u svlačionici, a takvo ozračje može narušiti sklad koji je trener mjesecima stvarao. U profesionalnom nogometu mir u svlačionici često vrijedi jednako kao i kvaliteta na terenu.
Zato mnogi manji europski klubovi posluju po modelu razvoja i prodaje igrača. Svjesni su da ne mogu financijski parirati najvećima pa radije ostvare kvalitetan transfer, dio novca ulože u nove igrače i nastave graditi momčad. To nije znak slabosti, nego prihvaćanje realnosti modernog nogometa.
Naravno, navijačima nije lako prihvatiti odlaske najboljih. Oni žele kontinuitet, žele momčad koja će iz godine u godinu biti sve jača i boriti se za vrh. No klub poput Istre 1961 mora pronaći ravnotežu između sportskih ambicija i financijske održivosti. Prodaja igrača često nije samo sportska odluka, nego i temelj na kojem se financira budućnost kluba.
Možda upravo tu leži odgovor na pitanje kako zadržati najbolje igrače. Ponekad ih jednostavno nije moguće zadržati. Ne zato što ih klub ne želi, nego zato što bi njihovo prisilno ostajanje dugoročno donijelo više štete nego koristi. Ponekad je najbolji potez prihvatiti rastanak, omogućiti igraču da napravi iskorak u karijeri, a klubu osigurati sredstva za razvoj i dovođenje novih nogometaša.
(NMF/ Foto: arhiva)
