OTVORENO PISMO
Gradonačelnik Buzeta Damir Kajin uputio je otvoreno pismo vijećnicima Skupštine Istarske županije i Grada Pule, u kojem je oštro kritizirao način raspodjele troškova gospodarenja otpadom u Istri. Upozorio je na, kako smatra, nepravedan odnos prema Buzetu, koji unatoč natprosječnim rezultatima odvajanja otpada mora sudjelovati u podmirivanju troškova nastalih zbog prekomjernih količina miješanog komunalnog otpada u drugim dijelovima županije. Osvrnuo se i na dugogodišnji spor s Kaštijunom, najavljena poskupljenja obrade otpada te aktualna pitanja vezana uz Holcim i zbrinjavanje goriva iz otpada.
Buzet odvaja više od 60 posto otpada, a troškovi rastu
Kajin podsjeća da je Buzet u sustav Kaštijuna ušao kao ravnopravni suvlasnik zajedničkog županijskog projekta, financiranog europskim sredstvima, koji je trebao služiti svim građanima Istre pod jednakim i pravednim uvjetima. Ističe da je Buzet među najuspješnijim istarskim gradovima kada je riječ o gospodarenju otpadom te da je već 2023. godine uveo odvojeno prikupljanje biootpada putem smeđih spremnika na cijelom urbanijem području grada. Građanima se pritom komposteri dijele već dva desetljeća.
Prema podacima koje navodi gradonačelnik, Buzet je 2023. odvojeno prikupljao 56 posto otpada, dok je 2024. taj udio premašio 60 posto. Istodobno je županijski prosjek iznosio 37 posto. No, unatoč takvim rezultatima, Buzet se suočava s visokim troškovima prikupljanja i zbrinjavanja otpada, ponajprije zbog svojeg brdsko-planinskog položaja, raštrkanih naselja i velikih udaljenosti.
„Radimo više, odvajamo više, plaćamo više. A onda nas se još dodatno kažnjava. Ovdje, u našoj Istri”, poručuje Kajin.
Naglašava i kako manja količina reciklabilnog otpada te slabiji tržišni interes za njegovo preuzimanje dodatno povećavaju troškove koje snosi lokalna zajednica.
Sudski spor s Kaštijunom: „Ne možemo plaćati troškove koje stvaraju drugi”
Jedno od ključnih pitanja otvorenog pisma odnosi se na sudski spor koji Buzet već tri godine vodi s Kaštijunom. Kajin ističe da je, prema službenim podacima resornog ministarstva, Buzet 2023. bio jedini grad u Istarskoj županiji koji nije prekoračio zakonski dopuštenu količinu miješanog komunalnog otpada te stoga nije bio obvezan platiti poticajnu naknadu. S druge strane, tvrdi da je na razini Istre iste godine Kaštijunu predano više od 16.700 tona miješanog komunalnog otpada iznad zakonski dopuštenih količina. Upravo u tome vidi jedan od glavnih uzroka problema sustava, uključujući gomilanje otpada, dodatne troškove njegova odvoza izvan županije te poteškoće s kvalitetom proizvedenog goriva iz otpada.
„Da su svi radili sve što je zakon tražio, kao što je Buzet, tih viškova ne bi bilo. Usudio bih se reći – ne bi bilo ni tolikog smrada, ni problema s kvalitetom goriva iz otpada, ni tolikih dodatnih troškova”, smatra Kajin.
Posebno upozorava na cijenu obrade otpada u Kaštijunu, koja od 2023. iznosi 146 eura po toni, uz dodatnih 6,60 eura za prijevoz. Prema njegovim navodima, za sljedeću godinu najavljuje se povećanje cijene na čak 220 eura po toni. Za usporedbu navodi Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina, gdje cijena iznosi 114,94 eura po toni, bez dodatne naplate prijevoza. Kajin naglašava da Buzet nije neplatiša te da nesporni dio cijene uredno podmiruje. Osporava isključivo razliku koju smatra neopravdanom. Navodi kako je Grad Buzet dobio prvostupanjsku presudu, dok se postupak trenutačno nalazi pred Visokim trgovačkim sudom.
„Zašto bi Ćići i Buzećani plaćali otpad s kruzera, kampova i festivala?”
Gradonačelnik posebno problematizira činjenicu da značajan dio komunalnog otpada u Istri nastaje kao posljedica intenzivne turističke aktivnosti, dok se troškovi njegova zbrinjavanja raspoređuju i na sredine koje od turizma ostvaruju znatno manje prihode. Prema podacima Ministarstva koje iznosi u pismu, Istra je 2024. proizvodila 736 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, dok je hrvatski prosjek iznosio 486 kilograma. Pritom čak 32,7 posto ukupnog komunalnog otpada u Istarskoj županiji, odnosno gotovo svaka treća tona, nastaje kao posljedica turizma.
„Zašto bi jedan Buzet, zašto bi naši Ćići, Bazgoni, plaćali povećane troškove prijevoza i obrade otpada koji nastaje, primjerice, na kruzerima, u velikim kampovima i na festivalima na obali? Tko od toga zarađuje? Buzet sigurno ne”, pita Kajin.
Smatra da se iza načela jednake cijene za sve ne smije zanemariti činjenica da pojedine sredine ulažu znatno više u odvojeno prikupljanje otpada, dok druge stvaraju veće količine miješanog komunalnog otpada.
„U redu, cijena neka bude jednaka za sve. Ali onda neka budu jednaki i uvjeti, obveze i rezultati odvajanja”, poručuje.
Kaštijunove bale i Holcim: „Prvo naš otpad, pa onda tuđi”
U drugom dijelu pisma Kajin se osvrće na pitanje energetske oporabe otpada u cementari Holcim te na aktualne rasprave o zbrinjavanju otpada dopremljenog iz Gospića. Smatra da korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementarama samo po sebi ne bi smjelo biti sporno, pod uvjetom da se poštuju svi propisi, provode odgovarajuće kontrole i osigura potpuna transparentnost.
„Problem nije u tome što cementara koristi otpad kao gorivo. Problem je kakav otpad koristi, odakle dolazi i pod kakvom se kontrolom obrađuje. O tome moraju odlučivati struka, propisi i rezultati mjerenja, a ne političke parole”, ističe.
Poziva se i na nedavnu izjavu Korada Korlevića, koji je slučaj gospićkog otpada nazvao „tratinčicom” u usporedbi s problemima Kaštijuna. Kajin pritom uspoređuje približno 300 tona otpada iz Gospića s oko 37.000 bala goriva iz otpada koje se, prema njegovim navodima, godinama gomilaju na Kaštijunu. Podsjeća da je mogućnost zbrinjavanja goriva iz otpada u cementarama bila predviđena još ugovorom o sufinanciranju Kaštijuna.
„Ne možemo danas trebati cementaru, a sutra se praviti da nam ne treba”, poručuje.
Prema njegovu tumačenju, jedan od razloga zbog kojih gorivo iz Kaštijuna nije moglo biti preuzeto u cementarama bila je njegova neodgovarajuća kvaliteta, čemu je pridonijelo i nedovoljno odvajanje otpada. Navodi da Holcim, prema vlastitim podacima tvrtke, godišnje energetski oporabi približno 50.000 tona otpada iz Hrvatske i inozemstva, dok je ove godine s Kaštijuna preuzeo oko 3.000 tona. Kajin smatra da bi gorivo iz otpada proizvedeno u Istri, ako zadovoljava sve propisane uvjete, moralo imati prednost pred otpadom iz drugih sredina.
„Prvo naš otpad, pa onda tuđi”, sažima svoj stav.
Traži odgovore o gospićkom otpadu i njegovu zbrinjavanju u Pazinu
Posebnu pozornost u otvorenom pismu posvećuje i pitanju dopreme gospićkog otpada u pazinski Sekundar. Kajin navodi kako je Vlada odlučila da se otpad zbrinjava u Holcimu i Nexe grupi, dok je Skupština Istarske županije zauzela drukčije stajalište. Unatoč tome, otpad je završio u Pazinu. Upozorava i na vlasničke te upravljačke povezanosti Holcima, Geocyclea i Sekundara, navodeći da je Holcim preko Geocyclea suvlasnički povezan sa Sekundarom, dok gospodin Mirković obnaša upravljačke funkcije u sva tri društva. Pritom otvara niz pitanja za koja smatra da javnost mora dobiti jasne odgovore.
Ako je, kako navodi, gospićki otpad bio jednak gorivu koje cementara svakodnevno koristi, postavlja pitanje zašto ga je trebalo dopremati u Pazin i miješati s drugim materijalima. Traži transparentne podatke o količinama dopremljenog otpada, načinu njegove obrade, konačnom odredištu te rezultatima provedenih mjerenja. Istodobno naglašava da zabrinutost stanovnika Labinštine, koji uz cementaru žive gotovo stotinu godina, treba ozbiljno shvatiti i poštovati.
„Istra ne može živjeti samo od turizma, a svaku industriju promatrati kao smetnju”
Kajin u pismu otvara i šire pitanje odnosa Istre prema industriji i turizmu. Naglašava kako je turizam važan gospodarski pokretač koji donosi prihode, radna mjesta i razvoj, ali istodobno stvara velike količine otpada i opterećuje komunalnu infrastrukturu. Smatra da nije održivo istodobno poticati daljnji turistički razvoj, protiviti se industrijskim djelatnostima koje mogu sudjelovati u zbrinjavanju otpada, a zatim se čuditi sve većim troškovima njegova odvoza i obrade.
„Ne možemo htjeti turizam, odbijati industriju koja može oporabiti otpad, a onda se čuditi što nas njegovo zbrinjavanje sve više košta”, upozorava.
Prema njegovu mišljenju, turizam i industrija u Istri moraju koegzistirati, uz jasno definirane ekološke standarde, odgovornost i stalni nadzor.
„Solidarnost ne može značiti da siromašniji subvencioniraju bogatije”
Zaključno, buzetski gradonačelnik poručuje da problem Kaštijuna nije samo pitanje cijene obrade jedne tone otpada, nego i pitanje pravednosti, odgovornosti te odnosa prema građanima koji poštuju propise i ulažu trud u odvajanje otpada. Smatra neprihvatljivim da stanovnici brdsko-planinskog Buzeta i Ćićarije, koji već imaju povećane troškove gospodarenja otpadom, dodatno financiraju posljedice intenzivnijeg stvaranja otpada u gospodarski razvijenijim turističkim sredinama.
„Solidarnost ne može značiti da oni koji su ispunili svoje obveze trajno plaćaju posljedice onih koji nisu. A pogotovo ne može značiti da stanovnici brdsko-planinskog Buzeta i Ćićarije subvencioniraju povećane troškove gospodarski razvijenijih turističkih sredina”, naglašava Kajin.
Dodaje da bi solidarnost trebala podrazumijevati pomoć razvijenijih manje razvijenima, a ne obrnuto.
„Buzet ne traži privilegije. Ne tražimo da drugi plaćaju naše troškove. Ali nećemo prihvatiti ni da mi plaćamo njihove”, poručuje.
Na kraju otvorenog pisma poziva na odgovornost, uvažavanje rezultata odvajanja otpada i pravedniju raspodjelu troškova te izražava očekivanje da će se dugogodišnji spor između Kaštijuna i Buzeta napokon riješiti na razuman i pravedan način.
„Tražimo samo odgovornost, poštovanje rezultata i pravednu raspodjelu troškova. Mislim da to nije previše tražiti”, zaključuje gradonačelnik Buzeta Damir Kajin.
(rex)
