OSTAJE NEPOZNATO POSTOJI LI POČINITELJ
Nakon što je prije desetak dana javnost doznala za njegovo oštećenje, danas je i službeno uklonjen stari javni pisoari u Ulici Kalpurnija Pizona, iznad poznate S-krivine u pulskom naselju Veruda. Time Pula ostaje bez još jednog rijetkog primjerka nekadašnje gradske komunalne infrastrukture, tzv. ''vespazijana''.
Podsjetimo, u srijedu 11. ožujka zaprimljena je dojava o urušavanju dijela objekta, nakon čega su nadležne službe izašle na teren i uklonile dijelove koji su predstavljali opasnost za prolaznike i promet. Već tada iz Grada Pule najavili su kako će pisoar biti u potpunosti uklonjen jer u postojećem stanju nije siguran.
Sigurnost ispred svega, ali i pitanja bez odgovora
Iz Grada su naglasili kako objekt nije zaštićen kao kulturno dobro, niti se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Grada Pule, zbog čega njegova obnova u izvornom obliku “nije nužno niti prihvatljivo rješenje”. Dodatni argument je i sama lokacija - smješten na nogostupu, pisoar je godinama otežavao normalno kretanje pješaka.
Ipak, ostaje nepoznato što je točno dovelo do njegova oštećenja, kao i postoji li eventualni počinitelj.
"WC je uništen, a oko njega je ostavljeno smeće. Među tim smećem nalaze se i šprice te druge opasne stvari, kao i velik broj žohara. Sve je to ostavljeno bez ikakvog upozorenja ili ograde. Ne postoji ništa što bi spriječilo da dijete to dira”, upozorava naš čitatelj Alex Giordano Rodella te nadodaje:
"Nije problem samo u javnom WC-u, nego u bespotrebnom uništavanju povijesti našeg grada. U svojih 26 godina naučio sam da su nekada Pulu zvali „mali Beč“. Bio je to grad raznih aktivnosti, zanimljivih festivala, dobrih klubova i diskoteka, kvalitetne odjeće i mnogo drugih stvari koje su Pulu činile posebnim gradom. Gradom koji je imao svoj karakter, nešto prepoznatljivo, i koji je privlačio ljude iz cijelog svijeta. Danas je Pula sramotan, žalostan i depresivan grad u kojem zaista ima malo dobrog. Grad je postao, kako mi kažemo, „tapija“.
Sve manje tragova jednog vremena
Iako se često misli da potječu iz doba Austro-Ugarske, pulski pisoari zapravo datiraju iz 1930-ih godina, iz vremena talijanske uprave. Nekada ih je u gradu bilo više, no njihov broj se desetljećima smanjivao. Današnjim uklanjanjem broj ovih specifičnih betonskih objekata dodatno se smanjuje. U Puli sada ostaju dva, dok se po jedan primjerak još može pronaći u Labinu i Raši.
Baština ili prepreka?
Uklanjanje još jednog vespazijana ponovno je otvorilo staru raspravu - treba li ovakve objekte promatrati kao vrijednu, iako skromnu, urbanu baštinu ili kao zastarjele i nepraktične ostatke prošlosti.
Za jedne su oni dio identiteta grada i rijedak podsjetnik na jedno razdoblje, za druge tek prepreka na nogostupu i relikt koji više nema funkciju. Kako god bilo, Pula je danas ostala bez još jednog komadića svoje svakodnevice iz prošlog stoljeća.
(I.I./ Foto: Elvis Paulić i Alex Giordano Rodella)
