OTVORENA IZLOŽBA U KOJOJ MOŽETE ZAIGRATI DRUŠTVENE IGRE STARE TISUĆAMA GODINA
Kako su se ljudi zabavljali prije nekoliko tisuća godina, koje su igre igrali stari Egipćani i Rimljani te koliko su neke od njih zapravo slične igrama koje poznajemo danas? Odgovore na ta pitanja donosi gostujuća izložba ''Kocka je bačena: Drevne društvene igre na ploči'', otvorena danas u Galeriji C8 u Puli.
Izložba Muzeja antičkog stakla u Zadru privukla je velik broj posjetitelja već na otvorenju, a njezina posebnost je u tome što nije riječ samo o postavu koji se razgledava. Dio drevnih igara rekonstruiran je tako da ih posjetitelji mogu i sami zaigrati.
Autori izložbe su dr. sc. Berislav Štefanac i Anamarija Eterović Borzić, muzejski savjetnici Muzeja antičkog stakla u Zadru, a postav prati razvoj društvenih igara od drevne Mezopotamije i Egipta, preko stare Grčke pa sve do Rimskog Carstva.
IGRE SU TISUĆAMA GODINA BILE PUNO VIŠE OD ZABAVE
Na otvorenju je istaknuto kako je igra od davnina bila važan dio društvenog života. Uz zabavu, omogućavala je druženje i komunikaciju, a pojedine su igre u drevnim kulturama imale i dublje, pa čak i religijsko značenje.
Kod Egipćana je, primjerice, poznata igra Senet, za koju se smatra da je mogla simbolizirati put umrle duše kroz zagrobni svijet. U Mezopotamiji se igrala Kraljevska igra Ur, odnosno Igra od dvadeset, dok su u Grčkoj poznate Polis i Pente grammai. Rimljani su vrijeme kratili igrama poput Ludus latrunculorum, Duodecim scripta i Terni lapilli.
Berislav Štefanac pojasnio je kako su autori željeli otići i dalje od rimskog razdoblja.
"Osim rimskih igara odlučili smo zagrebati malo dublje u prošlost i vidjeti kako su se igrali narodi prije Rimljana. Tako izložba obuhvaća igre iz drevne Mezopotamije, drevnog Egipta i stare Grčke, dok je najveći dio postava posvećen upravo rimskim igrama na ploči“, rekao je Štefanac.
DREVNI "ČOVJEČE, NE LJUTI SE" I PRETEČE STRATEŠKIH IGARA
Posebno je zanimljivo koliko su neke igre, unatoč tisućama godina razlike, po svojoj logici bliske onima koje igramo danas.
"Većinom je riječ o igrama utrke. Možda ih je najlakše usporediti s igrom ‘Čovječe, ne ljuti se’, koju smo svi igrali i koju igramo i danas. Imamo i strateške igre, poput latrunkula, koje bismo danas mogli usporediti sa šahom, damom ili nekim drugim sličnim igrama“, objasnio je Štefanac.
Uz replike igara, izložene su i ilustracije Roberta Mašića koje prikazuju kako su ih drevni narodi mogli igrati.
Jedan od zanimljivijih trenutaka dogodio se još prije službenog početka otvorenja - igra je već bila krenula. Komšo je u svom obraćanju kroz šalu primijetio kako je to prvo otvorenje koje je vodio na kojem se društvena igra počela igrati prije nego što je program uopće započeo.
"Već smo odigrali nekoliko poteza i, da smo nastavili, mislim da smo, kako smo krenuli, mogli i zaboraviti na samo otvorenje", kazao je kroz šalu.
IZLOŽBA KOJU POSJETITELJI NE MORAJU SAMO GLEDATI
Upravo je interaktivnost jedan od najprivlačnijih dijelova postava. Uz originalne predmete i rekonstrukcije drevnih igara, u Galeriji C8 postavljeni su i stolovi za kojima će posjetitelji moći sjesti i okušati se u pojedinim igrama.
To će posebno zanimljivo biti školskim grupama i djeci, koja na ovaj način povijest neće upoznavati samo kroz predmete iza vitrine, nego i kroz igru.
Na tu je dimenziju izložbe ukazala i Paola Orlić, povezujući drevne društvene igre s današnjim vremenom u kojem velik dio zabave prolazi kroz ekrane.
"Danas smo svi jako vezani uz mobitele i digitalne igre. Povratak ovakvim društvenim igrama posebno je zanimljiv zato što nas ponovno potiče na to da se igramo jedni s drugima. U tome vidim fenomenalan doprinos ove izložbe – s jedne strane možemo naučiti nešto o povijesti, a s druge strane možemo sjesti i doista zaigrati neku od tih igara", rekla je Orlić.
Sudeći prema velikom interesu već na otvorenju, spoj arheologije, povijesti i igre pokazao se kao dobar recept. A izložba u C8 podsjeća i na nešto vrlo jednostavno: koliko god se svijet promijenio, potreba da sjednemo za isti stol i zaigramo s nekim ostala je gotovo ista.
(Ivana I.)
