PONEDJELJAK, 28. SRPNJA U 21 SAT, MALO RIMSKO KAZALIŠTE
Jedinstvena je prilika pogledati predstavu Kazališta Ulysses "Antigona", u režiji Lenke Udovički u sklopu Pulskog ljeta. ''Antigona'' se 2025. ponovno vratila na repertoar Ulyssesa – i to jedinstvenom i jedinom izvedbom 28. srpnja u 21:00 sat u pulskom Malom rimskom kazalištu.
Tu su - kako je to slikovito rekao Rade Šerbedžija - „prije 2.000 godina ljudi igrali Sofoklovu Antigonu, a mi ćemo je igrati 28.7.“
Za jedinu izvedbu - 28.srpnja 2025. u 21:00 sat – ulaznice su u prodaji.
Svijet se, kao što svjedočimo, nije niti nakon 2000 godina promijenio.
Ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo.
Riječ je o predstavi koju je od premijerne izvedbe (na utvrdi Minor, na Malom Brijunu, 2015. ) publika sezonama nagrađivala dugotrajnim pljeskom i ovacijama, a istobno je bila izuzetno hvaljena od kazališnih kritičara.
„Antigona je predstava vrlo jake izvedbene gravitacije i dosad najcjelovitije redateljsko djelo autorskog tima redateljice Lenke Udovički. (…) Pogađa tragičko središte ne samo Sofoklova komada, nego i postjugoslavenske ratne traume, čija je gotovo svaka obiteljska kuća ujedno bila i kuća kraljevskog gubitka, kao i kuća u kojoj su svi dobro poznavali svoje susjedske krvnike“, (kazališna kritičarka Nataša Govedić, Novi list, 17. 08. 2015.)
Bit će zanimljivo vidjeti kako će redateljica Lenka Udovički i dramaturginja Željka Udovičić-Pleština Sofoklovo djelo ove godine postaviti u Malom rimskom kazalištu.
Antigonu su na scenu već donijele kao dvije isprepletene priče: onu iz starogrčke Tebe u kojoj glavna junakinja Antigona - stiže iz vremena rađanja europske civilizacije u mukama, i istom ljubavlju voli oba brata – onog koji se borio na „pravoj“ strani, kao i onog koji je pao boreći se na onoj drugoj – „krivoj“, i vođenja ljubavlju i savješću hoće pokopati brata unatoč zabrani.
Ista, ali druga, današnja obitelj, čiju su priču redateljica i dramaturginja razvile iz autentičnih dokumenata - želi pokopati sina nestalog u ovome zadnjem ratu unatoč birokratskim i inim apsurdnostima koje takvu potragu prate. Obje obitelji traže svoj mali komadić Pravde da bi pronašli neki završetak. Jer antički komadi su baš kao i naš život, izrasli u stvarnosti prepunoj krvi i zločina, u buci i metežu…. Ta vrsta manipulacije vlašću, manipulacije masama, manipulacije javnim mnijenjem u kojoj je laž konstanta ponašanja, a svaka se kritička misao proglašava izdajničkom i neprijateljskom, na ovim je našim prostorima, na Balkanu – posebno aktualna.
Ostaje nam da se i dalje preispitujemo: Koja je razlika između Prava i Pravde? Muškog i ženskog principa? Tko je ovlašten prepoznati granicu između anarhije i totalitarizma?
Fragmentarna dramaturgija ove predstave omogućila je miješanje prostora i vremena na jednoj sceni, razumljivo u svakom trenutku predstave, čemu doprinosi izvrsna glazba Nigela Osbornea i jak scenski pokret glumaca.
U obje priče nastupaju isti glumci, uvjerljiva i snažna Maja Izetbegović kao Antigona ili jedna od sestara koja, unatoč svim birokratskim preprekama i apsurdima, pokreće obitelj u potrazi za ubijenim bratom, a u ulozi žene Kreontove ili shrvane majke Katarina Bistrović Darvaš, koja tešku ulogu žene natjerane ne reagirati - prenosi s puno emocija.
Autorski tim:
Igraju:
Obitelj:
Kor:
Emir Mulalić, Darja Badnjević, Aleš Kranjec, Mario Jovev, Maja Ožegović, Lovro Juraga, Marko Braić, Ana Marija Brdjanović, Tonka Mršić, Tonka Bušić, Martin Grđan, Gala Nikolić
(DV)
