DVIJE SAMOSTALNE LIKOVNE IZLOŽBE NA 6. KULTURAMI
Večeras će u sklopu 6. Kulturame, međunarodnog festivala mladih umjetnika u Bujama biti otvorene dvije samostalne izložbe, »kaleidoskop stanja« jelene Kovačić te »Ništa nešto« Lovorke Lukani. Prva će izložba biti otvorena u 20 sati i 15 minuta, odmah po otvorenju Festivala, u galeriji Zajednice talijana Buje, a druga će biti otvorena u 20 sati i 30 minuta u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta Buje. Obje će izložbe predstaviti Eugen Borkovsky koji, između ostalog, u osvrtima na ove dvije likovne prezentacije piše: »…Jelena Kovačić motiv otkriva u svakodnevnici. Pažnju usmjerava na kućnog ljubimca, točnije na psa. Kolekciju radova formira pronalazeći ga u raznim situacijama. Ovi krokiji donose nekoliko pogleda ili, točnije, nekoliko dijelova psećeg tijela. Stripovski pristup odgovara autorici koja ponegdje dodaje omiljenu igračku ili ocrtane dijelove okoline koji su uvijek smisleno vezani uz glavni motiv. Oblici su predstavljeni kombinacijom linijskih rastera. Na većini crteža potez je slobodan i ekspresivan. Ona ponegdje tonira, lavira crtež i time upotpunjuje dojam. Iako autorica donosi realistične crteže, pred nama je serija doživljaja kućnog ljubimca. Čak i kad na crtežu nalazimo samo njegove noge u opuštenom položaju, jasno nam je da ona prema njemu nije indiferentna i da ima snažan emocionalni odnos. Drugi dio njenih radova ne odiše šarmom i lakoćom doživljaja. I tehnika i tematika uvlače nas u drugačiju atmosferu. Slojevitu priču koju nudi teško je opisati a da se ne upustimo u tumačenja znakovnog repertoara. Pored toga, možemo razmišljati o autorskim i tehničkim postupcima umjetnice…
…Bjelina galerijskog mira poklapa se s idejom Lovorke Lukani. Autorica želi predstaviti zemlju, tlo, teritorij. Ona je vjerna svojoj grafičkoj tehnici, ali poseže za neuobičajenim materijalom. To su grumeni zemlje koje obrađuje grafičkim postupkom. Rasteraste formacije oblikuju kompoziciju bijelog na bijelom. Tonski otklon od bjeline čine sjene utisnute slučajnim oblikom djelića zemlje. Radove možemo odrediti kao reljefe, kao trodimezionalne plošne kompozicije. Lovorka Lukani izostavlja boju. Poput fotograma: siluete, oblici predmeta očitavaju se na podlozi. Papir pamti. Eventualni rezultat uporabe boje, tona doveo bi do zanimljivih rezultata, ali autorici za iskaz nije potreban. Ovako, izostankom boje, ciklus postaje univerzalan. Tonovi koje proizvode sjene zadovoljavajući su za očitavanje kompozicije…Najnoviji projekt Lovorke Lukani likovnim jezikom decentno ali snažno signira teritorij koji je njoj značajan. Označava trenutak odluke. Trenutak kad osoba odluči pripadati području. Oslabljeno korijenje ponovno se učvršćuje. Barem za neko vrijeme…« (N.T.)
