BITI SVUDA = BITI DOMA Kako je to biti svuda „doma“ saznala je ove srijede publika u ližnjanskoj Knjižnici i književnom svratištu ZVONA i NARI, gdje je svoju poeziju i fotografije svoje setre Dijane predstavila Maja Klarić, zasigurno jedna od najaktivnijih i najzanimljivih domaćih putopjesnikinja. Izložene fotografije dio su ciklusa "Plan bijega: Australija" u kojima je Dijana Klarić zabilježila detalje sa svog putovanja u Australiji prošle godine. U Ližnjanu su posjetitelji mogli pogledati deset fotografija s prepoznatljivim i manje prepoznatljivim motivima od kojih je svaka i izravno, naslovom („Obuj cipele“, „Osvajaj vrhove“, „Očekuj neočekivano“...) poziv gledatelju na aktivan odgovor, poziv ne samo da se krene stopama ove mlade, prerano preminule fotografkinje, već i da se Dijani „posudi“ vlastite stope i putuje tamo gdje ona za života nije stigla. Upravo to radi njezina sestra Maja, koja je Dijanine fotografije u Ližnjanu predstavila prvi puta nakon svibanjske izložbe u rodnom im Šibeniku. Naime, osim sklonosti umjetnosti, sestre su dijelile i strast za putovanjem, pa su tako zajedno propješačile i poznati hodočasnički put Sv. Jakova (Camino de Santiago), ali i spojile fotografiju, poeziju i putovanja u svojim zajedničkim pothvatima kao što su npr. inspirativne „Poetske razglednice“ osmišljene u sklopu njihovog projekta Fotopoetika. Majina poezija, iz nove zbirke koja izlazi najesen u nakladi zagrebačkog V.B.Z.-a, ali i iz odlično prihvaćenog „Života u ruksaku“ (AGM, 2012.) te Dijanine fotografije objedinjene su u programu pod nazivom „Južna polutka: prekooceanska putovanja dviju sestara“, jer su se dvije sestre u proljeće 2012. obje nalazile upravo na toj domaćoj publici egzotičnoj polutci. Dok je Dijana boravila u Australiji, Maja se kao dobitnica dvomjesečne UNESCO/Aschberg stipendije nalazila na brazilskom otoku Itaparica s kojega je i donijela stihove iz nove putopjesničke zbirke „Quinta Pitanga“. Iako tada međusobno udaljene gotovo 15.000 kilometara, Maju i Dijanu je, uz sestrinstvo, vezala i strast prema putovanju kao načinu života, načinu rasprostiranja vlastite vedrine i povezivanja s istomišljenicima, od kojih su neke, evo, našli i u Ližnjanu. Ližnjanska je publika naročito dobro reagirala na Majine zapise koji jezgrovito sažimaju dojmove s njezinih putovanja, ali istovremeno jasno odražavaju apsurdnost sasvim arbitrarne podjele na vrijeme sad i vrijeme poslije; ushit koji donosi novo podneblje, ali i težinu svakodnevice koja putovanja čini mogućim. Hvatajući i naglašavajući vrijednost trenutka kroz svoja putovanja i umjetnost, Dijana i Maja uspjele su presložiti onu staru „svuda pođi, kući dođi“, jer su za njih život i bivanje sinonimi za putovanje i otkrivanje novoga, a svako mjesto (pa, evo, i Ližnjan) novi dom. Promatran kroz njihove oči (objektiv kamere ili stihove) svijet se ne čini nimalo strašan. Čak štoviše, sestre Klarić svojim primjerom jasno pokazuju kakav svijet jest i može biti ako mu se pristupi otvorenog srca, ali i ako ga se vlastitim angažmanom mijenja i povezuje. Tako je i ove srijede upravo zahvaljujući njima Ližnjan postao izravno povezan s npr. australskom pustarom ili brazilskim tropima. Inače, od otvorenja nove polivalentne dvorane u svibnju ove godine, ovo je već peti program ližnjanskog književnog svratišta, a za sredinu rujna najavljeno je i gostovanje tršćanskih pjesnika i pjevača, bračnog para Adrianae Giacchetti i Gianlucae Paciuccija koji će se uz vlastitu poeziju predstaviti i s pučkim, angažiranim pjesmama.